Acts 2
1I kad se navrši pedeset dana behu zajedno svi apostoli jednodušno.
2I ujedanput postade huka s neba kao duvanje silnog vetra, i napuni svu kuću gde seđahu;
3i pokazaše im se razdeljeni jezici kao ognjeni; i sede po jedan na svakog od njih.
4I napuniše se svi Duha Svetog, i stadoše govoriti drugim jezicima, kao što im Duh davaše te govorahu.
5A u Jerusalimu stajahu Jevreji ljudi pobožni iz svakog naroda koji je pod nebom.
6A kad postade ovaj glas, skupi se narod, i smete se: jer svaki od njih slušaše gde oni govore njegovim jezikom.
7I divljahu se i čuđahu se govoreći jedan drugom: Nisu li ovo sve Galilejci što govore?
8Pa kako mi čujemo svaki svoj jezik u kome smo se rodili?
9Parćani, i Miđani, i Elamljani, i koji smo iz Mesopotamije, i iz Judeje i Kapadokije, i iz Ponta i Azije,
10i iz Frigije i Pamfilije, iz Misira i krajeva livijskih kod Kirine, i putnici iz Rima, i Judejci i došljaci,
11Krićani i Arapi, čujemo gde oni govore našim jezicima veličine Božje.
12I divljahu se svi i ne mogahu se načuditi govoreći jedan drugom: Šta će dakle ovo biti?
13A drugi podsmevajući se govorahu: Nakitili su se vina.
14A Petar stade sa jedanaestoricom i podiže glas svoj i reče im: Ljudi Judejci i vi svi koji živite u Jerusalimu! Ovo da vam je na znanje, i čujte reči moje.
15Jer ovi nisu pijani kao što vi mislite, jer je tek treći sat dana;
16nego je ovo ono što kaza prorok Joilo: 1
17I biće u poslednje dane, 2 govori Gospod, 1 izliću od Duha svog na svako telo, 2 i proreći će sinovi vaši i kćeri vaše, 1 i mladići vaši videće utvare 2 i starci vaši sniće snove; 1
18Jer ću na sluge svoje i na sluškinje svoje 2 u te dane izliti od Duha svog, 2 i proreći će. 1
19I daću čudesa gore na nebu 2 i znake dole na zemlji: 2 krv i oganj i pušenje dima. 1
20Sunce će se pretvoriti u tamu 2 i mesec u krv 2 pre nego dođe veliki i slavni dan Gospodnji. 1
21I biće da će se svaki spasti koji prizove ime Gospodnje.
22Ljudi Izrailjci! Poslušajte reči ove: Isusa Nazarećanina, čoveka od Boga potvrđenog među vama silama i čudesima i znacima koje učini Bog preko Njega među vama, kao što i sami znate,
23ovog određenim savetom i promislom Božjim predana primivši, preko ruku bezakonika prikovaste i ubiste;
24kog Bog podiže, razrešivši veze smrtne, kao što ne beše moguće da Ga one drže.
25Jer David govori za Njega: 1 Gospoda jednako gledah pred sobom: 2 jer je s desne strane mene, 2 da se ne pomaknem; 1
26Zato se razveseli srce moje, 2 i obradova se jezik moj, 2 pa još i telo moje počivaće u nadi; 1
27Jer nećeš ostaviti dušu moju u paklu, 2 niti ćeš dati da Svetac Tvoj vidi truljenje. 1
28Pokazao si mi puteve života: 2 napunićeš me veselja s licem svojim.
29Ljudi braćo! Neka je slobodno kazati vam upravo za starešinu Davida da i umre, i ukopan bi, i grob je njegov među nama do ovog dana.
30Prorok dakle budući, i znajući da mu se Bog kletvom kle od roda bedara njegovih po telu podignuti Hrista, i posaditi Ga na prestolu njegovom,
31predvidevši govori za vaskrsenje Hristovo da se ne ostavi duša Njegova u paklu, ni telo Njegovo vide truljenje.
32Ovog Isusa vaskrse Bog, čemu smo mi svi svedoci.
33Desnicom dakle Božjom podiže se, i obećanje Svetog Duha primivši od Oca, izli ovo što vi sad vidite i čujete.
34Jer David ne iziđe na nebesa, nego sam govori: 1 Reče Gospod Gospodu mom: 1 Sedi meni s desne strane, 2
35Dok položim neprijatelje Tvoje podnožje nogama Tvojim.
36Tvrdo dakle neka zna sav dom Izrailjev da je i Gospodom i Hristom Bog učinio ovog Isusa koga vi raspeste.
37A kad čuše, ražali im se u srcu, i rekoše Petru i ostalim apostolima: Šta ćemo činiti, ljudi braćo?
38A Petar im reče: Pokajte se, i da se krstite svaki od vas u ime Isusa Hrista za oproštenje greha; i primićete dar Svetog Duha;
39jer je za vas obećanje i za decu vašu, i za sve daleke koje će god dozvati Gospod Bog naš.
40I drugim mnogim rečima svedočaše, i moljaše ih govoreći: Spasite se od ovog pokvarenog roda.
41Koji dakle rado primiše reč njegovu krstiše se; i pristade u taj dan oko tri hiljade duša.
42I ostaše jednako u nauci apostolskoj, i u zajednici, i u lomljenju hleba, i u molitvama.
43I uđe strah u svaku dušu; jer apostoli činiše mnoga čudesa i znake u Jerusalimu.
44A svi koji verovaše behu zajedno, i imahu sve zajedno.
45I tečevinu i imanje prodavahu i razdavahu svima kao što ko trebaše.
46I svaki dan behu jednako jednodušno u crkvi, i lomljahu hleb po kućama, i primahu hranu s radošću i u prostoti srca,
47hvaleći Boga, i imajući milost u sviju ljudi. A Gospod svaki dan umnožavaše društvo onih koji se spasavahu.