Daniel 7
1Prve godine Valtasara, cara vavilonskog, usni Danilo san i vide utvaru glave svoje na postelji; tada napisa san i pripovedi ukratko.
2Danilo progovori i reče: Videh u utvari svojoj noću, a to četiri vetra nebeska udariše se na velikom moru.
3I četiri velike zveri iziđoše iz mora, svaka drugačija.
4Prva beše kao lav, i imaše krila orlova; gledah dokle joj se krila poskuboše i podiže se sa zemlje i stade na noge kao čovek, i srce ljudsko dade joj se.
5Potom, gle, druga zver beše kao medved, i stade s jedne strane, i imaše tri rebra u ustima među zubima svojim, i govoraše joj se: Ustani, jedi mnogo mesa.
6Potom videh, i gle, druga, kao ris, imaše na leđima četiri krila kao ptica, i četiri glave imaše zver, i dade joj se vlast.
7Potom videh u utvarama noćnim, i gle, četvrta zver, koje se trebaše bojati, strašna i vrlo jaka, i imaše velike zube gvozdene, jeđaše i satiraše, i gažaše nogama ostatak, i razlikovaše se od svih zveri pređašnjih, i imaše deset rogova.
8Gledah rogove, i gle, drugi mali rog izraste među onima, a tri prva roga iščupaše se pred njim; i gle, oči kao oči čovečije behu na tom rogu, i usta koja govorahu velike stvari. 1
9Gledah dokle se postaviše prestoli, 2 i starac sede, 1 na kome beše odelo belo kao sneg, 2 i kosa na glavi kao čista vuna, 1 presto Mu beše kao plamen ognjeni, 2 točkovi Mu kao oganj razgoreo. 1
10Reka ognjena izlažaše i tečaše ispred Njega, 1 hiljada hiljada služaše Mu, 2 i deset hiljada po deset hiljada stajahu pred Njim; 1 sud sede, 2 i knjige se otvoriše.
11Tada gledah radi glasa velikih reči koje govoraše onaj rog; i gledah dokle ne bi ubijena zver i telo joj se raščini i dade se da izgori ognjem.
12I ostalim zverima uze se vlast, jer dužina životu beše im određena do vremena i do roka. 1
13Videh u utvarama noćnim, 2 i gle, kao Sin čovečiji iđaše sa oblacima nebeskim, 2 i dođe do starca i stade pred Njim. 1
14I dade Mu se vlast i slava i carstvo 2 da Mu služe svi narodi i plemena i jezici; 1 vlast je Njegova vlast večna, koja neće proći, 2 i carstvo se Njegovo neće rasuti.
15Meni Danilu prenemože duh moj u telu mom, i utvare glave moje uznemiriše me.
16Pristupih k jednom od onih koji stajahu onde, i zamolih ga za istinu od svega toga. I progovori mi i kaza mi šta to znači:
17Ove četiri velike zveri jesu četiri cara, koji će nastati na zemlji.
18Ali će sveci Višnjeg preuzeti carstvo, i držaće carstvo na vek i doveka.
19Tada zaželeh znati istinu o četvrtoj zveri, koja se razlikovaše od svih i beše vrlo strašna, i imaše zube gvozdene i nokte bronzane, i jeđaše i satiraše, a ostatak nogama gažaše,
20i o deset rogova šta joj behu na glavi, i o drugom koji izraste i tri otpadoše pred njim, o rogu koji imaše oči i usta koja govorahu velike stvari i beše po viđenju veći od drugih.
21Gledah, i taj rog vojevaše sa svecima i nadvlađivaše ih,
22dokle dođe starac, i dade se sud svecima Višnjeg, i prispe vreme da sveci preuzmu carstvo.
23Ovako reče: 1 Četvrta zver biće četvrto carstvo na zemlji, 2 koje će se razlikovati od svih carstava, 2 i izješće svu zemlju i pogaziti i satrti. 1
24I deset rogova jesu deset careva, 2 koji će nastati iz tog carstva, 1 a posle njih nastaće drugi, 2 i on će se razlikovati od pređašnjih, 2 i pokoriće tri cara. 1
25I govoriće reči na Višnjeg, 2 i potiraće svece Višnjeg, 1 i pomišljaće da promeni vremena i zakone; 2 i daće mu se u ruke 2 za vreme i za vremena i za po vremena. 1
26Potom će sesti sud, 2 i uzeće mu se vlast, 2 te će se istrebiti i zatrti sasvim. 1
27A carstvo i vlast i veličanstvo carsko pod svim nebom 2 daće se narodu svetaca Višnjeg; 1 Njegovo će carstvo biti večno carstvo, 2 i sve će vlasti Njemu služiti i slušati Ga.
28Ovde je kraj ovoj reči. A mene, Danila vrlo uznemiriše misli moje, i lice mi se sve promeni; ali reč sačuvah u srcu svom.