Habakkuk 2
1Na straži svojoj stadoh, 2 i stajah na kuli, 1 i motrah da vidim šta će mi reći 2 i šta bih odgovorio onome koji me koraše.
2I odgovori mi Gospod i reče: 1 Piši utvaru, 2 i da bude razgovetno na pločama 2 da se lako čita. 1
3Jer će još biti utvara do određenog vremena, 2 i govoriće šta će biti do kraja 2 i neće slagati; 1 ako okleva, čekaj je, 2 jer će zacelo doći, 2 i neće odocniti. 1
4Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu; 2 a pravednik će od vere svoje živ biti. 1
5A kako vino vara, 2 takav je čovek ohol, 2 niti ostaje u stanu; 1 jer raširuje duh svoj kao grob, 2 i kao smrt je, 2 koja se ne može nasititi 1 i zbira k sebi sve narode 2 i skuplja k sebi sva plemena.
6Neće li ga svi oni uzeti u priču i u zagonetke, i reći: 1 Teško onom koji umnožava šta nije njegovo! 2 Dokle će? 2 I koji trpa na se gusto blato. 1
7Neće li najedanput ustati oni koji će te gristi? 2 I neće li se probuditi oni koji će te rastrzati, 2 i kojima ćeš biti grabež? 1
8Što si ti oplenio mnoge narode, 2 tebe će opleniti sav ostatak od naroda, 1 za krv ljudsku 2 i za nasilje učinjeno zemlji, gradu i svima koji žive u njemu. 1
9Teško onome koji se lakomi na gadan dobitak kući svojoj, 2 da postavi gnezdo svoje na visokom mestu 2 i sačuva se oda zla. 1
10Smislio si sramotu kući svojoj 2 da zatreš mnoge narode, 2 i ogrešio si se o svoju dušu. 1
11Jer će kamen iz zida vikati, 2 i čvor iz drveta svedočiće. 1
12Teško onome koji gradi grad krvlju 2 i osniva grad nepravdom. 1
13Gle, nije li od Gospoda nad vojskama 2 da ljudi rade za oganj 2 i narodi se trude nizašta? 1
14Jer će se zemlja napuniti poznanja slave Gospodnje 2 kao što je more puno vode. 1
15Teško onome koji poji bližnjeg svog, 2 dodaje meh svoj da bi ga opojio 2 i gledao mu golotinju. 1
16Nasitićeš se sramote mesto slave, 2 pij i ti, i otkrij golotinju svoju; 1 doći će k tebi čaša u desnici Gospodnjoj, 2 i bljuvotina će sramna biti na slavi tvojoj. 1
17Jer nasilje učinjeno Livanu pokriće te 2 i pustoš među zverjem koja ga je plašila, 1 za krv ljudsku 2 i nasilje učinjeno zemlji, gradu i svima koji žive u njemu. 1
18Šta pomaže rezan lik što ga izreza umetnik njegov? 2 Šta liven lik i učitelj laži, 2 te se umetnik uzda u delo svoje gradeći neme idole? 1
19Teško onome koji govori drvetu: Preni se! 2 I nemom kamenu: Probudi se! 1 Hoće li on učiti? 2 Eto, obložen je zlatom i srebrom, 2 a nema duha u njemu. 1
20A Gospod je u svetoj crkvi svojoj; 2 ćuti pred Njim sva zemljo!