Micah 7
1Teško meni! 2 Jer sam kao kad se obere letina, 2 kao kad se pabirči posle branja vinogradskog; 1 nema grozda za jelo, 2 ranog voća želi duša moja. 1
2Nesta pobožnog sa zemlje 2 i nema pravog među ljudima, 1 svi vrebaju krv, 2 svaki lovi brata svog mrežom. 1
3Da čine zlo obema rukama što više mogu, 2 ište knez; 1 i sudija sudi za platu, 2 i ko je velik govori opačinu duše svoje, 2 i spleću je. 1
4Najbolji je između njih kao trn, 2 najpraviji je gori od trnjaka; 1 dan stražara tvojih, 2 pohođenje tvoje dođe, 2 sada će se smesti. 1
5Ne verujte prijatelju, 2 ne oslanjajte se na vođu; 1 od one koja ti na krilu leži, 2 čuvaj vrata usta svojih. 1
6Jer sin grdi oca, 2 kći ustaje na mater svoju, 1 snaha na svekrvu svoju, 2 neprijatelji su čoveku domaći njegovi. 1
7Ali ja ću Gospoda pogledati, 2 čekaću Boga spasenja svog; 2 uslišiće me Bog moj. 1
8Nemoj mi se radovati, neprijateljice moja; 2 ako padoh, ustaću; 1 ako sedim u mraku, 2 Gospod će mi biti videlo. 1
9Podnosiću gnev Gospodnji, 2 jer Mu zgreših, 1 dok ne raspravi parbu moju 2 i da mi pravicu; 1 izvešće me na videlo, 2 videću pravdu Njegovu. 1
10Neprijateljica će moja videti, 2 i sram će je pokriti, 1 koja mi govori: 2 Gde je Gospod Bog tvoj? 1 Oči će je moje videti; 2 sada će se ona pogaziti kao blato na ulicama. 1
11U koje se vreme sazidaju zidovi tvoji, 2 u to će vreme otići zapovest nadaleko; 1
12U to će vreme dolaziti k tebi 2 od asirske do tvrdih gradova, 1 i od tvrdih gradova do reke, 2 i od mora do mora, 2 i od gore do gore. 1
13A zemlja će biti pusta sa stanovnika svojih, 2 za plod dela njihovih. 1
14Pasi narod svoj s palicom svojom, 2 stado nasledstva svog, 1 koje živi osamljeno u šumi, 2 usred Karmila; 1 neka pasu po Vasanu i po Galadu, 2 kao u staro vreme. 1
15Kao u vreme kad si izašao iz zemlje misirske 2 pokazaću mu čudesa. 1
16Narodi će videti 2 i postideće se od sve sile svoje; 1 metnuće ruku na usta, 2 uši će im zaglušiti. 1
17Lizaće prah kao zmija; 2 kao bubine zemaljske drhćući izlaziće iz rupa svojih; 1 pritrčaće uplašeni ka Gospodu Bogu našem, 2 i Tebe će se bojati. 1
18Ko je Bog kao Ti? 2 Koji prašta bezakonje 2 i prolazi prestupe ostatku od nasledstva svog, 1 ne drži do veka gnev svoj, 2 jer Mu je mila milost. 1
19Opet će se smilovati na nas; 2 pogaziće naša bezakonja; 2 bacićeš u dubine morske sve grehe njihove. 1
20Pokazaćeš istinu Jakovu, milost Avramu, 2 kako si se zakleo ocima našim u staro vreme.