Obadiah 1
1Utvara Avdijeva. Ovako veli Gospod Gospod za edomsku: 1 Čusmo glas od Gospoda, 2 i glasnik bi poslan k narodima: 2 Ustajte, da ustanemo na nju u boj. 1
2Gle, učiniću te malim među narodima, 2 bićeš vrlo prezren. 1
3Ponos srca tvog prevari te, 2 tebe, koji živiš u raselinama kamenim, 2 u visokom stanu svom, 1 i govoriš u srcu svom: 2 Ko će me oboriti na zemlju? 1
4Da podigneš visoko kao orao 2 i među zvezde da metneš gnezdo svoje, 1 odande ću te oboriti, 2 govori Gospod. 1
5Kako si oplenjen?! 1 Da su došli k tebi kradljivci ili lupeži noću, 2 ne bi li pokrali koliko im je dosta? 1 Da su došli k tebi berači vinogradski, 2 ne bi li ostavili pabiraka? 1
6Kako se pretraži Isav, 2 kako se nađoše potaje njegove! 1
7Do granice te odvedoše svi koji behu s tobom u veri, 2 prevariše te i nadvladaše te koji behu u miru s tobom; 1 koji jedu hleb tvoj podmetnuše ti zamku, 2 da se ne opazi. 1
8U onaj dan, govori Gospod, 2 neću li pogubiti mudre u zemlji edemskoj 2 i razumne u gori Isavovoj? 1
9I tvoji će se junaci uplašiti, Temane, 2 da se istrebe pokoljem svi iz gore Isavove. 1
10Za nasilje učinjeno bratu tvom Jakovu pokriće te stid 2 i istrebićeš se zasvagda. 1
11Onaj dan, kad ti stajaše nasuprot; 2 onaj dan, kad inostranci odvođahu u ropstvo vojsku njegovu, 1 i tuđinci ulažahu na vrata njegova 2 i bacahu žreb za Jerusalim, 2 beše i ti kao koji od njih. 1
12Ali ti ne trebaše gledati dana brata svog, 2 dana, kad se odvođaše u tuđu zemlju, 1 niti se radovati sinovima Judinim u dan kad propadahu, 2 niti razvaljivati usta u dan nevolje njihove. 1
13Ne trebaše ti ući na vrata naroda mog u dan pogibli njihove, 2 ne trebaše da i ti gledaš zlo njihovo u dan pogibli njihove, 2 ni da se dohvataš dobra njihova u dan pogibli njihove. 1
14Niti trebaše da staneš na rasputicu da ubijaš bežan njihovu, 2 niti da izdaješ onih koji ostaše u dan nevolje. 1
15Jer je dan Gospodnji blizu svim narodima: 2 kako si činio, tako će ti biti, 2 plata će ti se vratiti na glavu tvoju. 1
16Jer kao što ste vi pili na svetoj gori mojoj, 2 tako će piti svi narodi vazda, 1 piće, i ždreće, 2 i biće kao da ih nije bilo. 1
17A na gori će Sionu biti spasenje, 2 i biće sveta, 2 i dom će Jakovljev naslediti nasledstvo svoje. 1
18I dom će Jakovljev biti oganj 2 i dom Josifov plamen, 2 a dom Isavov strnjika; 1 i razgoreće se na njih, 2 i spaliće ih; 1 i neće biti ostataka domu Isavovom, 2 jer Gospod reče. 1
19I naslediće jug, goru Isavovu, 2 i ravnicu, Filisteje; 1 i naslediće polje Jefremovo i polje samarijsko 2 i Venijaminovo i Galad; 1
20I zarobljena vojska sinova Izrailjevih naslediće šta je bilo hananejsko do Sarepte; 2 a roblje jerusalimsko, što je u Sefaradu, 2 naslediće južne gradove. 1
21I izbavitelji će izaći na goru Sion da sude gori Isavovoj, 2 i carstvo će biti Gospodnje.