1 Chronicles 16
1I kad donesoše kovčeg Božji, namestiše ga usred šatora, koji mu razape David; i prinesoše žrtve paljenice i žrtve zahvalne pred Bogom.
2Potom prinesavši David žrtve paljenice i žrtve zahvalne, blagoslovi narod u ime Gospodnje.
3I razdade svim Izrailjcima, i ljudima i ženama, svakom po jedan hleb i komad mesa i vrč vina.
4Potom postavi pred kovčegom Gospodnjim sluge među Levitima da pominju i slave i hvale Gospoda Boga Izrailjevog:
5Asafa poglavara, a drugog za njim Zahariju, i Jeila i Semiramota i Jehila i Matatiju i Elijava i Venaju i Ovid-Edoma; i Jeilo udaraše u psaltire i gusle, a Asaf u kimvale,
6a Venaja i Jazilo sveštenici behu jednako s trubama pred kovčegom zaveta Gospodnjeg.
7U taj dan naredi David prvi put da hvale Gospoda Asaf i braća njegova: 1
8Hvalite Gospoda; glasite ime Njegovo; 2 javljajte po narodima dela Njegova. 1
9Pevajte mu, slavite Ga, 2 kazujte sva čudesa Njegova. 1
10Hvalite se svetim imenom Njegovim; 2 neka se veseli srce onih koji traže Gospoda. 1
11Tražite Gospoda i silu Njegovu; 2 tražite lice Njegovo bez prestanka. 1
12Pamtite čudesa Njegova, koja je učinio, 2 znake Njegove i sudove usta Njegovih. 1
13Seme Izrailjevo sluge su Njegove, 2 sinovi Jakovljevi izabrani Njegovi. 1
14On je Gospod Bog naš, 2 po svoj su zemlji sudovi Njegovi. 1
15Pamtite uvek zavet Njegov, 2 reč koju je dao na hiljadu kolena. 1
16Šta je zavetovao Avramu 2 i za šta se kleo Isaku, 1
17To je postavio Jakovu za zakon 2 i Izrailju za zavet večni, 1
18Govoreći: 2 Tebi ću dati zemlju hanansku u nasledni deo. 1
19Tada vas beše malo na broj, 2 beše vas malo, i bejaste došljaci. 1
20Iđahu od naroda do naroda, 2 i iz jednog carstva k drugom plemenu. 1
21Ne dade nikome da im naudi, 2 i karaše za njih careve: 1
22Ne dirajte u pomazanike moje 2 i prorocima mojim ne činite zla. 1
23Pevaj Gospodu, sva zemljo! 2 Javljajte od dana na dan spasenje Njegovo. 1
24Kazujte po narodima slavu Njegovu, 2 po svim plemenima čudesa Njegova. 1
25Jer je velik Gospod i valja Ga hvaliti veoma; 2 strašniji je od svih bogova. 1
26Jer su svi Bogovi u naroda ništa; 2 a Gospod je nebesa stvorio. 1
27Slava je i veličanstvo pred Njim, 2 sila i radost u stanu Njegovom. 1
28Dajte Gospodu, plemena narodna, 2 dajte Gospodu slavu i čast. 1
29Dajte Gospodu slavu prema imenu Njegovom, 2 nosite dare i idite preda Nj, 2 poklonite se Gospodu i svetoj krasoti. 1
30Strepi pred Njim, sva zemljo; 2 zato je vasiljena tvrda i neće se pomestiti. 1
31Nek se vesele nebesa i zemlja se raduje; 2 i neka govore po narodima: Gospod caruje. 1
32Neka pljeska more i šta je u njemu; 2 neka skače polje i sve što je na njemu. 1
33Tada neka se raduju drveta šumska pred Gospodom, 2 jer ide da sudi zemlji. 1
34Hvalite Gospoda, jer je dobar, 2 jer je doveka milost Njegova.
35I recite: 1 Spasi nas, Bože spasenja našeg, 2 i skupi nas i izbavi nas od naroda 1 da slavimo sveto ime Tvoje, 2 da se hvalimo Tvojom slavom. 1
36Blagosloven Gospod Bog Izrailjev 2 od veka i do veka. Tada sav narod reče: Amin; i hvališe Gospoda.
37I ostavi onde pred kovčegom zaveta Gospodnjeg Asafa i braću njegovu da služe pred kovčegom bez prestanka kao što treba od dana na dan,
38i Ovid-Edoma i braću njegovu, šezdeset i osam, Ovid-Edoma sina Jedutunovog i Osu, da budu vratari;
39a Sadoka sveštenika i braću njegovu sveštenike pred šatorom Gospodnjim na visini u Gavaonu,
40da prinose žrtve paljenice Gospodu na oltaru za žrtve paljenice bez prestanka jutrom i večerom, i da čine sve što je napisano u zakonu Gospodnjem što je zapovedio Izrailju,
41i s njima Emana i Jedutuna i druge izabrane, koji biše poimence imenovani da hvale Gospoda, jer je doveka milost Njegova,
42s njima Emana i Jedutuna, da trube u trube i udaraju u kimvale i u druge sprave muzičke Bogu; a sinove Jedutunove da budu vratari.
43Potom se raziđe sav narod, svak svojoj kući, a David se vrati da blagoslovi dom svoj.