2 Samuel 1
1A po smrti Saulovoj, kad se David vrati pobivši Amalike i osta u Siklagu dva dana,
2trećeg dana, gle, dođe jedan iz vojske Saulove razdrtih haljina i glave posute prahom; i došav k Davidu pade na zemlju i pokloni se.
3I reče mu David: Otkuda ideš? A on mu reče: Iz logora izrailjskog utekoh.
4A David mu reče: Šta bi? Kaži mi. A on reče: Narod pobeže iz boja; i mnogo naroda pade i izgibe, pogibe i Saul i sin mu Jonatan.
5A David reče momku koji mu donese glas: Kako znaš da je poginuo i sin mu Jonatan?
6A momak koji mu donese glas reče: Slučajno dođoh na goru Gelvuju, a to se Saul naslonio na koplje svoje, kola i konjici približavahu se k njemu.
7A on obazrevši se natrag ugleda me, pa me viknu, a ja mu rekoh: Evo me.
8A on mi reče: Ko si? A ja mu rekoh: Amalik sam.
9A on mi reče: Pristupi k meni ubij me; jer me obuzeše muke, a još je sasvim duša u meni.
10I pristupih k njemu i ubih ga, jer sam znao da neće ostati živ pošto pade; i uzeh venac carski koji mu beše na glavi i grivnu koja mu beše na ruci, i evo donesoh gospodaru svom.
11Tada David zgrabi haljine na sebi i razdre ih; tako i svi ljudi koji behu s njim.
12I ridaše i plakaše, i postiše do večeri za Saulom i za Jonatanom sinom njegovim i za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevim što izgiboše od mača.
13I reče David momku koji mu donese glas: Odakle si? A on reče: Ja sam sin jednog došljaka Amalika.
14Reče mu David: Kako te nije bilo strah podići ruku svoju i ubiti pomazanika Gospodnjeg?
15I dozva David jednog između momaka svojih i reče: Hodi, pogubi ga. A on ga udari, te umre.
16I reče mu David: Krv tvoja na tvoju glavu; jer tvoja usta svedočiše na te govoreći: Ja sam ubio pomazanika Gospodnjeg.
17Tada David narica ovako za Saulom i za Jonatanom sinom njegovim,
18i izgovori, da bi se učili sinovi Judini luku, i eto je napisano u knjizi Istinitog: 1
19Diko Izrailjeva! 2 Na tvojim visinama pobijeni su; 2 kako padoše junaci? 1
20Ne kazujte u Gatu, 2 i ne razglašujte po ulicama askalonskim, 1 da se ne vesele kćeri filistejske 2 i da ne igraju kćeri neobrezanih. 1
21Gore gelvujske! 2 Ne padala rosa ni dažd na vas, 2 i ne rodilo polje za prinos, 1 jer je tu bačen štit sa junaka, 2 štit Saulov, 2 kao da nije pomazan uljem. 1
22Bez krvi pobijenih i bez masti od junaka nije se vraćao luk Jonatanov, 2 niti je mač Saulov dolazio natrag prazan. 1
23Saul i Jonatan, 2 mili i dragi za života, 1 ni u smrti se ne rastaviše; 2 lakši od orlova behu. 1
24Kćeri Izrailjeve! 2 Plačite za Saulom, 1 koji vas je oblačio u skerlet lepo, 2 i kitio vas zlatnim zakladima po haljinama vašim. 1
25Kako padoše junaci u boju! 1 Jonatan kako pogibe na tvojim visinama! 2
26Žao mi je za tobom, brate Jonatane; 2 bio si mi mio vrlo; 1 veća mi je bila ljubav tvoja od ljubavi ženske. 1
27Kako padoše junaci, 2 i propade oružje ubojito!