Amos 7
1Ovo mi pokaza Gospod Gospod: Gle, sazdavaše skakavce, kad počinjaše nicati otava, i gle, beše otava po carevoj kosidbi.
2A kad pojedoše travu zemaljsku, tada rekoh: 1 Gospode, Gospode, smiluj se; 2 kako će se podignuti Jakov? 2 Jer je mali. 1
3Gospod se raskaja zato: 2 Neće biti, reče Gospod.
4Tada mi pokaza Gospod Gospod, i gle, Gospod Gospod povika da će suditi ognjem; i oganj proždre veliku bezdanu i proždre deo zemlje.
5A ja rekoh: 1 Gospode, Gospode, prestani; 2 kako će se podignuti Jakov? 2 Jer je mali. 1
6Gospod se raskaja zato: 2 Ni to neće biti, reče Gospod Gospod.
7Tada mi pokaza, i gle, Gospod stajaše na zidu sazidanom po merilima, i u ruci Mu behu merila.
8I reče mi Gospod: Šta vidiš, Amose? I rekoh: Merila. A Gospod mi reče: 1 Evo, ja ću metnuti merila posred naroda svog Izrailja, 2 neću ga više prolaziti. 1
9Jer će se razoriti visine Isakove, 2 i svetinje će Izrailjeve opusteti, 2 i ustaću na dom Jerovoamov s mačem.
10Tada Amasija sveštenik vetiljski posla k Jerovoamu caru Izrailjevom i poruči mu: Amos diže bunu na te usred doma Izrailjevog, zemlja ne može podneti sve reči njegove.
11Jer ovako govori Amos: 1 Jerovoam će poginuti od mača, 2 a Izrailj će se odvesti iz zemlje svoje u ropstvo.
12Potom reče Amasija Amosu: Videoče, idi, beži u zemlju Judinu, i onde jedi hleb i onde prorokuj;
13a u Vetilju više ne prorokuj, jer je svetinja careva i dom je carski.
14A Amos odgovori i reče Amasiji: Ne bejah prorok ni proročki sin, nego beh govedar i brah dudove;
15a Gospod me uze od stada i reče mi Gospod: Idi, prorokuj narodu mom Izrailju.
16Sada dakle čuj reč Gospodnju. 1 Ti kažeš: Ne prorokuj u Izrailju, 2 i ne kropi po domu Isakovom.
17Zato ovako veli Gospod: 1 Žena će ti se kurvati u gradu, 2 i sinovi će tvoji i kćeri tvoje pasti od mača, 1 i zemlja će se tvoja razdeliti užem, 2 i ti ćeš umreti u nečistoj zemlji, 2 a Izrailj će se odvesti iz svoje zemlje u ropstvo.