Zechariah 11
1Otvori, Livane, vrata svoja, 2 i oganj neka proždre kedre tvoje. 1
2Ridaj, jelo, jer pade kedar, 2 jer krasnici propadoše; 1 ridajte, hrastovi vasanski, 2 jer se poseče šuma ograđena. 1
3Stoji jauk pastira, 2 jer se zatre slava njihova; 1 stoji rika lavova, 2 jer se opustoši ponos jordanski.
4Ovako veli Gospod Bog moj: Pasi ovce klanice,
5koje ubijaju oni koji ih drže, niti ih ko krivi, i koji ih prodaju govore: Blagosloven da je Gospod, obogatih se; i koji ih pasu, nijedan ih ne žali.
6Zato neću više žaliti stanovnika zemaljskih, govori Gospod, nego ću, evo predati jednog drugom u ruke i u ruke caru njihovom, i oni će potrti zemlju, a ja je neću izbaviti iz ruku njihovih.
7I pasoh ovce klanice, nevoljne od stada, i uzevši dva štapa nazvah jedan blagost, a drugi nazvah sveza, i pasoh stado.
8I pogubih tri pastira za mesec dana, jer se duša moja ljućaše na njih, i duša njihova mržaše na me.
9I rekoh: Neću vas više pasti; koja pogine neka pogine, i koja propadne neka propadne, i koje ostanu neka jedu meso jedna drugoj.
10I uzeh svoj štap, blagost, i slomih ga da ukinem zavet svoj koji učinih sa svim narodima.
11I ukide se onog dana, i nevoljni od stada, koji gledahu na me, poznaše doista da beše reč Gospodnja.
12I rekoh im: Ako vam je drago, dajte mi moju platu; ako li nije nemojte; i izmeriše mi platu, trideset srebrnika.
13I reče mi Gospod: Baci lončaru tu časnu cenu kojom me proceniše. I uzevši trideset srebrnika bacih ih u dom Gospodnji lončaru.
14Potom slomih drugi štap svoj, svezu, da ukinem bratstvo između Jude i Izrailja.
15I Gospod mi reče: Uzmi jošte opravu bezumnog pastira.
16Jer evo ja ću podignuti pastira u zemlji, koji neće obilaziti one koji ginu, neće tražiti nejake, niti će lečiti ranjene, niti će nositi sustale, nego će jesti meso od pretilih, i papke će im kidati. 1
17Teško pastiru nikakvom, 2 koji ostavlja stado! 1 Mač mu je nad mišicom 2 i nad desnim okom; 1 mišica će mu usahnuti 2 i desno će mu oko potamneti.