Deuteronomy 33
1A ovo je blagoslov kojim blagoslovi Mojsije, čovek Božji sinove Izrailjeve pred smrt svoju.
2I reče: 1 Gospod iziđe sa Sinaja, i pokaza im se sa Sira; 2 zasja s gore faranske, 1 i dođe s mnoštvom hiljada svetaca, 2 a u desnici mu zakon ognjeni za njih. 1
3Doista ljubi narode; 2 svi su sveti Njegovi u ruci Tvojoj; 1 i oni se slegoše k nogama Tvojim 2 da prime reči Tvoje. 1
4Mojsije nam dade zakon, 2 nasledstvo zboru Jakovljevom. 1
5Jer beše car u Izrailju, 2 kad se sabirahu knezovi narodni, 2 plemena Izrailjeva. 1
6Da živi Ruvim i ne umre, 2 a ljudi njegovih da bude malo!
7A za Judu reče: 1 Usliši Gospode glas Judin, 2 i dovedi ga opet k narodu njegovom; 1 ruke njegove neka vojuju na nj, 2 a Ti mu pomaži protiv neprijatelja njegovih.
8I za Levija reče: 1 Tvoj Tumim i Tvoj Urim 2 neka budu u čoveka Tvog svetog, 1 kog si okušao u Masi 2 i s kojim si se prepirao na vodi Merivi; 1
9Koji kaže ocu svom i materi svojoj: 2 Ne gledam na vas; 1 koji ne poznaje braću svoju 2 i za sinove svoje ne zna, 1 jer drži reči Tvoje 2 i zavet Tvoj čuva. 1
10Oni uče uredbama Tvojim Jakova 2 i zakonu Tvom Izrailja, 1 i meću kad pod nozdrve Tvoje 2 i žrtvu što se sažiže na oltar Tvoj. 1
11Blagoslovi, Gospode, vojsku njegovu, 2 i neka Ti milo bude delo ruku njegovih; 1 polomi bedre onima koji ustaju na nj 2 i koji mrze na nj, da ne ustanu.
12Za Venijamina reče: 1 Mili Gospodu 2 nastavaće bez straha s Njim; 1 zaklanjaće ga svaki dan, 2 i među plećima Njegovim nastavaće.
13I za Josifa reče: 1 Blagoslovena je zemlja njegova od Gospoda 2 blagom s neba, rosom 2 i iz dubine odozdo, 1
14I blagom koje dolazi od sunca, 2 i blagom koje dolazi od meseca. 1
15I blagom starih brda 2 i blagom večnih humova. 1
16I blagom na zemlji 2 i obiljem njenim, 1 i milošću onog koji stoji u kupini. 2 Neka to dođe ne glavu Josifu 2 i na teme odvojenome između braće svoje. 1
17Krasota je njegova kao u prvenca teleta, 2 i rogovi njegovi kao rogovi u jednoroga; 1 njima će bosti narode sve do kraja zemlje; 2 to je mnoštvo hiljada Jefremovih i hiljade Manasijine.
18A za Zavulona reče: 1 Veseli se Zavulone izlaskom svojim, 2 i Isahare šatorima svojim. 1
19Narode će sazvati na goru, 2 onde će prineti žrtve pravedne; 1 jer će obilje morsko sisati 2 i skriveno blago u pesku.
20A za Gada reče: 1 Blagosloven je koji širi Gada; 2 on nastava kao lav, i kida ruku i glavu. 1
21Izabra sebi prvo, 2 jer onde dobi deo od Onog koji dade zakon; 1 zato će ići s knezovima narodnim, 2 i izvršavati pravdu Gospodnju 2 i sudove Njegove s Izrailjem.
22A za Dana reče: 1 Dan je lavić, koji će iskakati iz Vasana.
23I za Neftalima reče: 1 Neftalime, siti milosti 2 i puni blagoslova Gospodnjeg, 2 zapad i jug uzmi.
24I za Asira reče: 1 Asir će biti blagoslov mimo druge sinove, 2 biće mio braći svojoj, 2 zamakaće u ulje nogu svoju. 1
25Gvožđe i bronza biće pod obućom tvojom; 2 i dokle traju dani tvoji trajaće snaga tvoja. 1
26Izrailju! Niko nije kao Bog, 2 koji ide po nebu tebi u pomoć, 2 i u veličanstvu svom na oblacima. 1
27Zaklon je Bog večni 2 i pod mišicom večnom; 1 On će odagnati ispred tebe neprijatelje tvoje, 2 i reći će: Zatri! 1
28Da bi nastavao Izrailj sam bezbrižno, 2 izvor Jakovljev, 1 u zemlji obilnoj žitom i vinom; 2 i nebo će njegovo pokropiti rosom. 1
29Blago tebi narode Izrailju! 2 Ko je kao ti, narod kog je sačuvao Gospod, 1 štit pomoći tvoje, 2 i mač slave tvoje? 1 Neprijatelji će se tvoji poniziti, 2 a ti ćeš gaziti visine njihove.