Hosea 11
1Kad Izrailj beše dete, ljubih ga, 2 i iz Misira dozvah sina svog. 1
2Koliko ih zvaše, 2 toliko oni odlaziše od njih; 1 prinosiše žrtve Valima, 2 kadiše likovima. 1
3Ja učih Jefrema hoditi držeći ga za ruke, 2 ali ne poznaše da sam ih ja lečio. 1
4Vukoh ih uzicama čovečijim, 2 užima ljubavnim; 1 i bih im kao oni koji im skidaju jaram s čeljusti, 2 i davah im hranu. 1
5Neće se vratiti u zemlju misirsku, 2 nego će mu Asirac biti car, 2 jer se ne hteše obratiti. 1
6I mač će stajati u gradovima njegovim, 2 i potrće prevornice njegove 2 i proždreti za namere njihove. 1
7Narod je moj prionuo za otpad od mene; 2 zovu ga ka Višnjem, 2 ali se nijedan ne podiže. 1
8Kako da te dam, Jefreme? 2 Da te predam, Izrailju? 1 Kako da učinim od tebe kao od Adame? 2 Da te obratim da budeš kao Sevojim? 1 Ustreptalo je srce moje u meni, 2 uskolebala se utroba moja od žalosti. 1
9Neću izvršiti ljutog gneva svog, 2 neću opet zatrti Jefrema; 1 jer sam ja Bog a ne čovek, 2 Svetac usred tebe; 2 neću doći na grad. 1
10Ići će oni za Gospodom; 2 On će rikati kao lav; 1 kad rikne, 2 sa strahom će dotrčati sinovi s mora; 1
11Sa strahom će dotrčati iz Misira kao ptica, 2 i kao golub iz zemlje asirske; 1 i naseliću ih u kućama njihovim, 2 govori Gospod.