Hosea 13
1Kad Jefrem govoraše, beše strah; 2 beše se uzvisio u Izrailju; 2 ali se ogreši o Vala, te umre. 1
2I sada jednako greše 2 i grade sebi lijući od srebra svog po razumu svom likove, 2 koji su svi delo umetničko, 1 a oni govore za njih: 2 Ljudi koji prinose žrtve neka celuju teoce. 1
3Zato će biti kao oblak jutarnji 2 i kao rosa koja u zoru padne, pa je nestane, 1 kao pleva, koju odnosi vetar s gumna, 2 i kao dim iz dimnjaka. 1
4A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje misirske, 2 i Boga osim mene nisi poznao, 2 i osim mene nema ko bi spasao. 1
5Ja te poznah u pustinji, 2 u zemlji zasušenoj. 1
6Imajući dobru pašu behu siti; 2 ali čim se nasitiše, ponese se srce njihovo, 2 zato me zaboraviše. 1
7Zato ću im biti kao lav, 2 kao ris vrebaću ih na putu. 1
8Srešću ih kao medvedica kojoj uzmu medvediće, 2 i rastrgaću im sve srce njihovo 1 i izješću ih onde kao lav; 2 zverje poljsko raskinuće ih. 1
9Propao si, Izrailju; 2 ali ti je pomoć u meni. 1
10Gde ti je car? Gde je? 2 Neka te sačuva u svim gradovima tvojim; 1 gde li su sudije tvoje, 2 za koje si govorio: Daj mi cara i knezove? 1
11Dadoh ti cara u gnevu svom, 2 i uzeh ga u jarosti svojoj. 1
12Svezano je bezakonje Jefremovo, 2 ostavljen je greh njegov. 1
13Bolovi kao u porodilje spopašće ga, 2 sin je nerazuman, 2 jer ne bi toliko vremena ostao u utrobi. 1
14Od groba ću ih izbaviti, 2 od smrti ću ih sačuvati; 1 gde je, smrti, pomor tvoj, 2 gde je, grobe, pogibao tvoja? 1 Kajanje će biti sakriveno od očiju mojih. 1
15Rodan će biti među braćom svojom; 2 ali će doći istočni vetar, 2 vetar Gospodnji, koji ide od pustinje, 1 i usahnuće mu izvor, 2 i studenac će mu zasušiti; 2 on će odneti blago od svih dragih zaklada. 1
16Samarija će opusteti, 2 jer se odmetnu od Boga svog; 1 oni će pasti od mača, 2 deca će se njihova razmrskati 2 i trudne žene njihove rasporiti.