Hosea 2
1Recite braći svojoj: Narode moj; i sestrama svojim: Pomilovana. 1
2Prite se s materom svojom, prite se, 2 jer mi nije žena, niti sam joj ja muž; 1 neka odbaci kurvarstva svoja od lica svog, 2 i preljube svoje od dojaka svojih, 1
3Da je ne bih svukao golu 2 i učinio je kakva je bila onaj dan kad se rodila, 1 i da je ne bih postavio da bude kao pustinja 2 i obratio je da bude kao zemlja sasušena, 2 i umorio je žeđu. 1
4I neću se smilovati na decu njenu, 2 jer su kopilad. 1
5Jer se mati njihova kurva, 2 sramoti se roditeljka njihova; 1 jer govori: Ići ću za milosnicima svojim 2 koji mi daju hleb moj i vodu moju, 1 vunu moju i lan moj, 2 ulje moje i piće moje. 1
6Zato evo ja ću joj zagraditi put trnjem 2 i zazidaću zidom da ne nađe staza svojih. 1
7I trčaće za svojim milosnicima, 2 ali ih neće stignuti; 1 i tražiće ih, 2 ali ih neće naći; 1 pa će reći: Idem da se vratim k prvom mužu svom, 2 jer mi beše bolje onda nego sada. 1
8Jer ona ne zna da sam joj ja davao žito i vino i ulje, 2 i umnožavao joj srebro i zlato, 2 od kog načiniše Vala. 1
9Zato ću uzeti natrag žito svoje, kad bude vreme, 2 i vino svoje, kad bude vreme, 1 i uzeću vunu svoju i lan svoj, 2 kojim bi pokrivala golotinju svoju. 1
10I otkriću rugobu njenu pred milosnicima njenim, 2 i niko je neće izbaviti iz moje ruke. 1
11I ukinuću svaku radost njenu, 2 svetkovine njene, 2 mladine njene i subote njene i sve praznike njene. 1
12I potrću čokote njene i smokve, 2 za koje govori: Plata su mi, 2 što mi dadoše milosnici moji; 1 i obratiću ih u šumu 2 da ih jede zverje poljsko. 1
13I pohodiću na njoj dane valimske, 2 u koje im je kadila 2 i kitila se obocima i grivnama, 1 i išla za svojim milosnicima, 2 i mene zaboravila, 2 govori Gospod. 1
14Ali evo, ja ću je primamiti 2 i odvešću je u pustinju, 2 i govoriću s njom lepo. 1
15I daću joj vinograde njene od tog mesta, 2 i dolinu Ahor za vrata nadanju, 1 i onde će pevati kao za mladosti svoje 2 i kao kad je išla iz Misira.
16I tada ćeš me, govori Gospod, zvati: Mužu moj; a nećeš me više zvati: Vale moj.
17Jer ću ukloniti iz usta njenih imena Valova; i neće im se više pominjati imena.
18I tada ću im učiniti zavet sa zverjem poljskim i sa pticama nebeskim i s bubinama zemaljskim; i polomiću luk i mač i rat da ih nestane u zemlji, i učiniću da leže bez straha.
19I zaručiću te sebi doveka, zaručiću te sebi pravdom i sudom i milošću i milosrđem.
20I zaručiću te sebi verom, i poznaćeš Gospoda. 1
21I tada ću se odazvati, govori Gospod, 2 odazvaću se nebesima, 2 a ona će se odazvati zemlji. 1
22A zemlja će se odazvati žitu i vinu i ulju, 2 a to će se odazvati Jezraelu. 1
23I posejaću je sebi na zemlji, 2 i smilovaću se na Loruhamu, 1 i reći ću Loamiji: Ti si moj narod, 2 i on će reći: Bože moj!