Revelation 18
1I posle ovog videh drugog anđela gde silazi sa neba, koji imaše oblast veliku; i zemlja se zasvetli od slave njegove.
2I povika jakim glasom govoreći: 1 Pade, pade Vavilon veliki, 2 i posta stan đavolima, 1 i tamnica svakom duhu nečistom, 2 i tamnica svih ptica nečistih i mrskih; 1 jer otrovnim vinom kurvarstva svog 2 napoji sve narode; 1
3I carevi zemaljski s njom se kurvaše, 2 i trgovci zemaljski obogatiše se od bogatstva slasti njene.
4I čuh glas drugi s neba koji govori: 1 Iziđite iz nje, narode moj, 2 da se ne pomešate u grehe njene, 2 i da vam ne naude zla njena. 1
5Jer gresi njeni dopreše tja do neba, 2 i Bog se opomenu nepravde njene. 1
6Platite joj kao što i ona plati vama, 2 i podajte joj dvojinom onoliko po delima njenim: 1 kojom čašom zahvati vama 2 zahvatajte joj po dva put onoliko. 1
7Koliko se proslavi i nasladi toliko joj podajte muka i žalosti; jer govori u srcu svom: Sedim kao carica, i nisam udovica, i žalosti neću videti. 1
8Zato će u jedan dan doći zla njena: 2 smrt i plač i glad, 1 i sažeći će se ognjem; 2 jer je jak Gospod Bog koji joj sudi.
9I zaplakaće i zajaukati za njom carevi zemaljski koji se s njom kurvaše i besniše, kad vide dim gorenja njenog,
10izdaleka stojeći od straha muka njenih i govoreći: 1 Jaoh! Jaoh! Grade veliki Vavilone, grade tvrdi, 2 jer u jedan čas dođe sud tvoj!
11I trgovci zemaljski zaplakaće i zajaukati za njom, što njihove tovare niko više ne kupuje;
12tovara zlata i srebra i kamenja dragog i bisera i uzvoda i porfire i svile i skerleta, i svakog mirisnog drveta, i svakojakih sudova od fildiša, i svakojakih sudova od najskupljeg drveta, bronze i gvožđa i mermera,
13i cimeta i tamjana i mira i livana, i vina i ulja, i nišesteta i pšenice, i goveda i ovaca, i konja i kola, i telesa i duša čovečijih. 1
14I voća želja duše tvoje otidoše od tebe, 2 i sve što je masno i dobro otide od tebe, 2 i više ga nećeš naći.
15Trgovci koji se ovim tovarima obogatiše od nje, staće izdaleka od straha mučenja njenog, plačući i jaučući,
16i govoreći: 1 Jaoh! Jaoh! Grade veliki, 2 obučeni u svilu i porfiru i skerlet, 2 i nakićeni zlatom i kamenjem dragim i biserom; 1
17Jer u jedan čas pogibe toliko bogatstvo! I svi gospodari od lađi, i sav narod u lađama, i lađari, i koji god rade na moru, stadoše izdaleka,
18i vikahu, videvši dim gorenja njenog, i govorahu: 1 Ko je bio kao ovaj grad veliki?
19I baciše prah na glave svoje, i povikaše plačući i ridajući, govoreći: 1 Jaoh! Jaoh! Grade veliki, 2 u kome se obogatiše svi koji imaju lađe na moru od bogatstva njegovog, 2 jer u jedan čas opuste! 1
20Veseli se nad njim nebo, 2 i sveti apostoli i proroci, 2 jer Bog pokaja sud vaš na njemu.
21I uze jedan anđeo jak kamen veliki, kao kamen vodenični, i baci u more govoreći: 1 Tako će sa hukom biti bačen Vavilon, grad veliki, 2 i neće se više naći; 1
22I glas gudača i pevača i svirača i trubača neće se više čuti u tebi; 2 i nikakav majstor ni od kakvog zanata neće se više naći u tebi, 2 i huka kamenja vodeničnog neće se čuti u tebi; 1
23I videlo žiška neće se više svetliti u tebi, 2 i glas ženika i neveste neće više biti čuven u tebi; 1 jer trgovci tvoji behu boljari zemaljski, 2 jer tvojim čaranjem prevareni biše svi narodi. 1
24I u njemu se nađe krv proročka i svetih, 2 i svih koji su pobijeni na zemlji.