Ecclesiastes 10
1Od mrtvih muva usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, 2 tako od malo ludosti cena mudrosti i slavi. 1
2Srce je mudrom s desne strane, 2 a ludom je s leve strane. 1
3Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je 2 i kazuje svima da je bezuman. 1
4Ako se podigne na te gnev onog koji vlada, ne ostavljaj mesto svoje, 2 jer blagost uklanja velike grehe.
5Ima zlo koje videh pod suncem, kao pogreška koja dolazi od vladaoca:
6Ludost se posađuje na najviše mesto, i bogati sede na niskom mestu.
7Videh sluge na konjima, a knezovi idu pešice, kao sluge. 1
8Ko jamu kopa, u nju će pasti, 2 i ko razvaljuje ogradu, uješće ga zmija. 1
9Ko odmiče kamenje, udariće se o njih, 2 ko cepa drva, nije miran od njih. 1
10Kad se zatupi gvožđe i oštrice mu se ne naoštre, tada treba više snage; 2 ali mudrost može bolje popraviti. 1
11Ako ujede zmija pre bajanja, 2 ništa neće pomoći bajač. 1
12Reči iz usta mudrog ljupke su, 2 a bezumnog proždiru usne njegove. 1
13Početak je rečima usta njegovih ludost, 2 a svršetak govoru njegovom zlo bezumlje. 1
14Jer ludi mnogo govori, a čovek ne zna šta će biti; 2 i ko će mu kazati šta će posle njega biti? 1
15Lude mori trud njihov, 2 jer ne znaju ni u grad otići. 1
16Teško tebi, zemljo, 2 kad ti je car dete 2 i knezovi tvoji rano jedu! 1
17Blago tebi, zemljo, 2 kad ti je car plemenit 1 i knezovi tvoji jedu na vreme 2 da se potkrepe, a ne da se opiju. 1
18S lenjosti ugiblje se krov 2 i s nemarnih ruku prokapljuje kuća. 1
19Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, 2 a novci vrše sve. 1
20Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u kleti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatog, 2 jer ptica nebeska odneće glas i šta krila ima dokazaće reč.