Ecclesiastes 7
1Bolje je ime nego dobro ulje, 2 i dan smrtni nego dan u koji se ko rodi. 1
2Bolje je ići u kuću gde je žalost nego gde je gozba, 2 jer je onde kraj svakog čoveka, 1 i ko je živ, slaže u srce svoje. 1
3Bolja je žalost nego smeh, 2 jer kad je lice neveselo, srce postaje bolje. 1
4Srce je mudrih ljudi u kući gde je žalost, 2 a srce bezumnih u kući gde je veselje. 1
5Bolje je slušati karanje mudroga 2 nego da ko sluša pesmu bezumnih. 1
6Jer kao što prašti trnje pod loncem, takav je smeh bezumnikov; 2 i to je taština. 1
7Nasilje obezumljuje mudroga, 2 i poklon izopačuje srce. 1
8Bolji je kraj stvari nego početak joj; 2 bolji je ko je strpljivog duha negoli ko je ponositog duha. 1
9Ne budi nagao u duhu svom na gnev, 2 jer gnev počiva u nedrima bezumnih. 1
10Ne govori: Šta je to, te su pređašnji dani bili bolji od ovih? 2 Jer ne bi bilo mudro da za to pitaš. 1
11Dobra je mudrost s imanjem, 2 i korisna je onima koji vide sunce. 1
12Jer je mudrost zaklon, i novci su zaklon; 2 ali je pretežnije znanje mudrosti tim što daje život onome ko je ima. 1
13Pogledaj delo Božije; 2 jer ko može ispraviti šta On iskrivi?
14U dobro vreme uživaj dobro, a u zlo vreme gledaj, jer je Bog stvorio jedno prema drugom za to da čovek ne zna šta će biti.
15Svašta videh za vremena taštine svoje: pravednika koji propada u pravdi svojoj, i bezbožnika koji dugo živi u svojoj zloći.
16Ne budi suviše pravedan ni suviše mudar; zašto bi sebe upropastio?
17Ne budi suviše bezbožan ni lud; zašto bi umro pre vremena?
18Dobro je da držiš jedno, a drugo da ne puštaš iz ruke; jer ko se boji Boga izbaviće se od svega.
19Mudrost krepi čoveka više nego deset knezova koji su u gradu.
20Doista nema čoveka pravednog na zemlji koji tvori dobro i ne greši.
21Ne uzimaj na um svašta što se govori, ako bi i slugu svog čuo gde te psuje;
22jer srce tvoje zna da si i ti više puta psovao druge.
23Sve to ogledah mudrošću i rekoh: Biću mudar; ali mudrost beše daleko od mene.
24Šta je tako daleko i vrlo duboko, ko će naći?
25Okretoh se srcem svojim da poznam i izvidim i iznađem mudrost i razum, i da poznam bezbožnost ludosti i ludost bezumlja.
26I nađoh da je gorča od smrti žena kojoj je srce mreža i pruglo, kojoj su ruke okovi; ko je mio Bogu, sačuvaće se od nje, a grešnika će uhvatiti ona.
27Gle, to nađoh, veli propovednik, jedno prema drugom, tražeći da razumem.
28Još traži duša moja, ali ne nađoh. Čoveka jednog u hiljade nađoh, ali žene među svima ne nađoh.
29Samo, gle, ovo nađoh: da je Bog stvorio čoveka dobrog; a oni traže svakojake pomisli.