Lamentations 2
1Kako obastre Gospod oblakom u gnevu svom kćer sionsku! 2 Svrže s neba na zemlju slavu Izrailjevu, 1 i ne opomenu se podnožja nogu svojih u dan gneva svog! 1
2Gospod potre nemilice sve stanove Jakovljeve, 2 razvali u gnevu svom gradove kćeri Judine, 1 i na zemlju obori, 2 oskvrni carstvo i knezove njegove. 1
3Odbi u žestokom gnevu sav rog Izrailju, 2 obrati natrag desnicu svoju od neprijatelja, 1 i raspali se na Jakova kao oganj plameni, 2 koji proždire sve oko sebe. 1
4Nateže luk svoj kao neprijatelj, 2 podiže desnicu svoju kao protivnik, 1 i pobi sve što beše drago očima; 2 na šator kćeri sionske prosu kao oganj gnev svoj. 1
5Gospod posta kao neprijatelj; 2 potre Izrailja, potre sve dvore njegove, 1 raskopa sve gradove njegove, 2 i umnoži kćeri Judinoj žalost i jad. 1
6Razvali mu ogradu kao vrtu; 2 potre mesto sastancima njegovim; 1 Gospod vrže u zaborav na Sionu praznike i subotu, 2 i u žestini gneva svog odbaci cara i sveštenika. 1
7Odbaci Gospod oltar svoj, 2 omrze na svetinju svoju, 1 predade u ruke neprijateljima zidove dvora sionskih; 2 stade ih vika u domu Gospodnjem kao na praznik. 1
8Gospod naumi da raskopa zid kćeri sionske, 2 rasteže uže, 1 i ne odvrati ruke svoje da ne zatre, 2 i ojadi opkop i zid, iznemogoše skupa. 1
9Utonuše u zemlju vrata njena, 2 polomi i potre prevornice njene; 1 car njen i knezovi njeni među narodima su; 2 zakona nema, i proroci njeni ne dobijaju utvare od Gospoda. 1
10Starešine kćeri sionske sede na zemlji i ćute, 2 posule su prahom glavu i pripasale kostret; 1 oborile su k zemlji glave svoje devojke jerusalimske. 1
11Iščileše mi oči od suza, 2 utroba se moja uskolebala, 1 prosipa se na zemlju jetra moja od pogibli kćeri naroda mog, 2 jer deca i koja sisaju obamiru na ulicama gradskim. 1
12Govore materama svojim: 2 Gde je žito i vino? 1 Obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, 2 i ispuštaju dušu svoju u naručju matera svojih. 1
13Koga ću ti uzeti za svedoka? 2 S čim ću te izjednačiti, kćeri jerusalimska? 1 Kakvu ću ti priliku naći, da te utešim, 2 devojko, kćeri sionska? 1 Jer je nesreća tvoja velika kao more, 2 ko će te isceliti? 1
14Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje, 2 i ne otkrivaše bezakonja tvog 2 da bi odvratili ropstvo tvoje; 1 nego ti kazivaše utvare lažne 2 i koje će te prognati. 1
15Pljeskaju rukama nad tobom svi koji prolaze, 2 zvižde i mašu glavom za kćerju jerusalimskom: 1 To li je grad, za koji govorahu da je prava lepota, 2 radost svoj zemlji? 1
16Razvaljuju usta na te svi neprijatelji tvoji, 2 zvižde i škrguću zubima govoreći: 1 Proždresmo; ovo je doista dan koji čekasmo; 2 dočekasmo, videsmo. 1
17Učini Gospod šta naumi, 2 ispuni reč svoju, koju kaza odavna; 1 razori nemilice i razveseli tobom neprijatelja, 2 podiže rog protivnicima tvojim. 1
18Viče srce njihovo ka Gospodu: 1 Zide kćeri sionske, 2 prolivaj potokom suze dan i noć, 1 ne daj sebi mira, 2 i zenica oka tvog da ne staje. 1
19Ustani, viči obnoć, u početku straže, 2 prolivaj srce svoje kao vodu pred Gospodom, 1 podiži k Njemu ruke svoje za dušu dece svoje 2 koja obamiru od gladi na uglovima svojih ulica. 1
20Pogledaj, Gospode, i vidi, 2 kome si ovako učinio. 1 Eda li žene jedu porod svoj, 2 decu koju nose u naručju? 1 Eda li se ubija u svetinji Gospodnjoj sveštenik i prorok? 1
21Leže na zemlji po ulicama deca i starci, 2 devojke moje i mladići moji padoše od mača, 1 pobio si ih u dan gneva svog 2 i poklao ne žaleći. 1
22Sazvao si kao na praznik strahote moje od svuda, 2 i u dan gneva Gospodnjeg niko ne uteče niti osta. 1 Koje na ruku nosih i othranih, 2 njih mi neprijatelj moj pobi.