Lamentations 3
1Ja sam čovek koji videh muku 2 od pruta gneva Njegovog. 1
2Odvede me i opravi me u tamu, 2 a ne na videlo. 1
3Samo se na me obraća, 2 obraća ruku svoju po vas dan. 1
4Učini, te mi ostare telo i koža, 2 potre kosti moje. 1
5Zazida me, 2 i optoči me žučju i mukom. 1
6Posadi me u tamu 2 kao umrle odavna. 1
7Ogradi me da ne izađem, 2 i metnu na me teške okove. 1
8Kad vičem i vapim, 2 odbija molitvu moju. 1
9Zagradi puteve moje tesanim kamenom, 2 i prevrati staze moje. 1
10Posta mi kao medved u zasedi, 2 kao lav u potaji. 1
11Pomete puteve moje, 2 i razdre me, i uništi me. 1
12Nateže luk svoj, 2 i metnu me streli za belegu. 1
13Ustreli me u bubrege 2 strelama iz tula svog. 1
14Postah podsmeh svemu narodu svom 2 i pesma njihova po vas dan. 1
15Nasiti me gorčinom, 2 opoji me pelenom. 1
16Polomi mi zube kamenjem, 2 uvali me u pepeo. 1
17Udaljio si dušu moju od mira, 2 zaboravih dobro. 1
18I rekoh: 2 Propade sila moja i nadanje moje od Gospoda. 1
19Opomeni se muke moje i jada mog, 2 pelena i žuči. 1
20Duša se moja opominje bez prestanka, 2 i poništila se u meni. 1
21Ali ovo napominjem srcu svom, 2 te se nadam: 1
22Milost je Gospodnja što ne izgibosmo sasvim, 2 jer milosrđa Njegovog nije nestalo. 1
23Ponavlja se svako jutro; 2 velika je vera tvoja. 1
24Gospod je deo moj, govori duša moja; 2 zato ću se u Njega uzdati. 1
25Dobar je Gospod onima koji ga čekaju, 2 duši, koja ga traži. 1
26Dobro je mirno čekati spasenje Gospodnje. 1
27Dobro je čoveku nositi jaram za mladosti svoje. 1
28Sam će sedeti i ćutati, 2 jer Bog metnu breme na nj. 1
29Metnuće usta svoja u prah, 2 eda bi bilo nadanja. 1
30Podmetnuće obraz svoj onome koji ga bije, 2 biće sit sramote. 1
31Jer Gospod ne odbacuje za svagda. 1
32Jer ako i ucveli, opet će se i smilovati 2 radi mnoštva milosti svoje. 1
33Jer ne muči iz srca svog 2 ni cveli sinove čovečje. 1
34Kad gaze nogama sve sužnje na zemlji, 1
35Kad izvrću pravicu čoveku pred Višnjim, 1
36Kad čine krivo čoveku u parnici njegovoj, 2 ne vidi li Gospod? 1
37Ko je rekao što i zbilo se, 2 a Gospod da nije zapovedio? 1
38Ne dolaze li i zla i dobra iz usta Višnjeg? 1
39Zašto se tuži čovek živ, 2 čovek na kar za grehe svoje? 1
40Pretražimo i razgledajmo pute svoje, 2 i povratimo se ka Gospodu. 1
41Podignimo srce svoje i ruke k Bogu na nebesima. 1
42Zgrešismo i nepokorni bismo; 2 Ti ne praštaš. 1
43Obastro si se gnevom, i goniš nas, 2 ubijaš i ne žališ. 1
44Obastro si si se oblakom 2 da ne prodre molitva. 1
45Načinio si od nas smetlište 2 i odmet usred tih naroda. 1
46Razvaljuju usta svoja na nas 2 svi neprijatelji naši. 1
47Strah i jama zadesi nas, 2 pustošenje i zatiranje. 1
48Potoci teku iz očiju mojih 2 radi pogibli kćeri naroda mog. 1
49Oči moje liju suze bez prestanka, 2 jer nema odmora, 1
50Dokle Gospod ne pogleda 2 i ne vidi s neba. 1
51Oko moje muči mi dušu 2 radi svih kćeri grada mog. 1
52Teraju me jednako kao pticu neprijatelji moji nizašta. 1
53Svališe u jamu život moj 2 i nabacaše kamenje na me. 1
54Dođe mi voda svrh glave; 2 rekoh: Pogiboh! 1
55Prizivah ime Tvoje, Gospode, 2 iz jame najdublje. 1
56Ti ču glas moj; 2 ne zatiskuj uha svog od uzdisanja mog, od vike moje. 1
57Pristupao si kad Te prizivah, 2 i govorio si: Ne boj se. 1
58Raspravljao si, Gospode, parbu duše moje, 2 i izbavljao si život moj. 1
59Vidiš, Gospode, nepravdu koja mi se čini; 2 raspravi parbu moju. 1
60Vidiš svu osvetu njihovu, 2 sve što mi misle. 1
61Čuješ rug njihov, Gospode, 2 sve što mi misle, 1
62Šta govore oni koji ustaju na me 2 i šta namišljaju protiv mene po vas dan. 1
63Vidi, kad sedaju i kad ustaju, 2 ja sam im pesma. 1
64Plati im, Gospode, 2 po delima ruku njihovih. 1
65Podaj im uporno srce, 2 prokletstvo svoje. 1
66Goni ih gnevom, 2 i istrebi ih ispod nebesa Gospodnjih.