Ezekiel 19
1A ti nariči za knezovima Izrailjevim;
2i reci: 1 Šta beše mati tvoja? 2 Lavica; među lavovima ležaše, 2 mlad svoju među lavovima hranjaše. 1
3I othrani jedno mlado svoje, 2 i posta lavić, 2 i naučiv se loviti žderaše ljude. 1
4I čuše narodi za nj; 2 uhvati se u jamu njihovu, 2 i odvedoše ga u verigama u zemlju misirsku. 1
5A ona kad vide gde se nadala, ali joj nada propade, 2 uze jedno mlado svoje, i učini od njega lavića. 1
6I on idući među lavovima posta lavić, 2 i nauči se loviti 2 i žderaše ljude. 1
7I pozna dvore njihove, 2 i pustošaše gradove njihove 2 tako da opuste zemlja i šta je u njoj od rike njegove. 1
8I ustaše na nj narodi iz okolnih zemalja, 2 i razapeše mu mrežu svoju, 2 i uhvati se u jamu njihovu. 1
9I metnuše ga u krletku u verigama, 2 i odvedoše ga caru vavilonskom, 1 i metnuše ga u grad 2 da mu se više ne čuje glas po gorama Izrailjevim. 1
10Dok beše miran, mati tvoja beše kao vinova loza, 2 posađena kraj vode, 2 rodna i granata beše od mnoge vode. 1
11I behu na njoj jaki prutovi za palicu vladalačku, 2 i rastom svojim uzvisi se iznad gustih grana, 1 i bi naočita visinom svojom, 2 mnoštvom grana svojih. 1
12Ali bi iščupana u gnevu 2 i na zemlju bačena, 2 i ustoka osuši rod njen; 1 polomiše se i posušiše se jaki prutovi njeni; 2 oganj ih proždre. 1
13A sada je posađena u pustinji, 2 u zemlji suvoj i bezvodnoj. 1
14I izađe oganj iz pruta grana njenih 2 i proždre rod njen 1 da nema na njoj pruta jakog 2 za palicu vladalačku. To je naricanje, i biće naricanje.