Ezekiel 31
1A jedanaeste godine, trećeg meseca, prvog dana, dođe mi reč Gospodnja govoreći:
2Sine čovečji, kaži Faraonu caru misirskom i narodu njegovom: 1 Na šta si nalik u veličini svojoj? 1
3Eto, Asirac beše kedar na Livanu, 2 lepih grana i debelog hlada i visokog rasta, 2 kome vrhovi behu među gustim granama. 1
4Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; 2 ona rekama svojim tečaše oko njegovog stabla 2 i puštaše potoke svoje k svim drvetima poljskim. 1
5Zato rast njegov nadvisi sva drveta poljska, 2 i umnožiše se grane njegove, 2 i od mnoštva vode raširiše se odvode njegove kad ih puštaše. 1
6Na granama njegovim vijahu gnezda sve ptice nebeske, 2 i pod granama njegovim sve zveri poljske ležahu se, 2 i u hladu njegovom seđahu svi veliki narodi. 1
7I beše lep veličinom svojom i dužinom grana svojih, 2 jer mu koren beše kod velike vode. 1
8Kedri u vrtu Božjem ne mogahu ga zakloniti, 2 jele ne mogahu se izjednačiti s njegovim granama, 2 i javori ne behu kao ogranci njegovi; 1 nijedno drvo u vrtu Božjem ne beše na lepotu tako kao on. 1
9Učinih ga lepog mnoštvom grana 2 da mu zaviđahu sva drveta edemska što behu u vrtu Božjem.
10Zato ovako veli Gospod Gospod: Što je visok narastao, i digao vrh svoj među guste grane, i srce se njegovo ponelo visinom njegovom,
11zato ga dadoh u ruku najsilnijem među narodima da čini s njim šta hoće, odvrgoh ga za bezbožnost njegovu.
12I tuđinci, najljući između naroda, posekoše ga i ostaviše ga; grane mu popadaše po gorama i po svim dolinama, i ogranci mu se izlomiše po svim potocima na zemlji; i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegovog i ostaviše ga.
13Na izvaljenom panju njegovom stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovim sve zveri poljske,
14da se ne ponosi visinom svojom ni jedno drvo kraj vode i ne diže vrha svog među guste grane, i od svih što se natapaju da se ni jedno ne uzda u sebe radi svoje veličine; jer su svi predani na smrt, bačeni u najdonji kraj zemlje među sinove ljudske s onima koji silaze u jamu.
15Ovako veli Gospod Gospod: U koji dan siđe u grob, učinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih reke njene, i velika voda stade, i rascvelih za njim Livan, i sva drveta poljska povenuše za njim.
16Praskom padanja njegovog ustresoh narode, kad ga svalih u grob s onima koji silaze u jamu; i utešiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta edemska, što je najbolje i najlepše na Livanu, sva što se natapahu.
17I oni siđoše s njim u grob k onima što su pobijeni mačem, i mišica njegova, i koji seđahu u hladu njegovom među narodima.
18Na koje si među drvetima edemskim nalik slavom i veličinom? Ali ćeš biti oboren s drvetima edemskim u najdonji kraj zemlje, među neobrezanima ćeš ležati, s onima koji su pobijeni mačem. To je Faraon i sav narod njegov, govori Gospod Gospod.