Ezekiel 30
1Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:
2Sine čovečji prorokuj i reci: Ovako veli Gospod Gospod: 1 Ridajte: Jaoh dana! 2
3Jer je blizu dan, 2 blizu je dan Gospodnji, 1 oblačan dan, 2 vreme narodima. 1
4I mač će doći na Misir, 2 i strah će biti u etiopskoj, 1 kad stanu padati pobijeni u Misiru, 2 kad se zarobi mnoštvo njegovo 2 i raskopaju se temelji njegovi.
5Etiopljani i Puteji i Ludeji i sva mešavina i Huveji i sinovi zemalja među kojima je vera, pašće s njima od mača. 1
6Ovako veli Gospod: 1 Pašće koji podupiru Misir, 2 i ponos sile njegove oboriće se, 1 od kule sinske pašće u njemu, 2 govori Gospod Gospod. 1
7I biće pusti među pustim zemljama, 2 i gradovi će njegovi biti među pustim gradovima. 1
8I poznaće da sam ja Gospod 2 kad zapalim oganj u Misiru 2 i svi se pomoćnici njegovi satru.
9U onaj će dan izaći poslanici od mene na lađama da uplaše etiopsku bezbrižnu, i biće među njima strah velik kao dana misirskog; jer evo, ide.
10Ovako veli Gospod Gospod: 1 Pogubiću mnoštvo misirsko 2 rukom Navuhodonosora cara vavilonskog. 1
11On i narod njegov s njim, 2 najljući između naroda, 2 biće dovedeni da zatru zemlju, 1 i izvući će mačeve svoje na Misir 2 i napuniće zemlju pobijenih. 1
12I isušiću reke, 2 i predaću zemlju u ruke zlim ljudima; 1 i opusteću zemlju i šta je u njoj 2 rukom tuđinskom. 2 Ja Gospod govorih.
13Ovako veli Gospod Gospod: 1 i gadne ću bogove potrti, 2 i istrebiću likove u Nofu, 1 i neće više biti kneza iz zemlje misirske, 2 i pustiću strah u zemlju misirsku. 1
14I opustošiću Patros, 2 i upaliću Soan, 2 i izvršiću sud na Novu. 1
15I izliću gnev svoj na Sin, grad misirski, 2 i istrebiću ljudstvo u Novu. 1
16Kad zapalim oganj u Misiru, 2 ljuto će se uzmučiti Sin, 1 i Nov će se raspasti, 2 i Nof će biti u teskobi svaki dan. 1
17Mladići avinski i pi-vesetski pašće od mača, 2 a devojke će otići u ropstvo. 1
18I u Tafnesu će pomrknuti dan 2 kad polomim onde prevornice misirske 2 i nestane u njemu ponosa sile njegove; 1 oblak će ga pokriti; 2 a kćeri će njegove otići u ropstvo. 1
19I izvršiću sudove na Misiru, 2 i oni će poznati da sam ja Gospod.
20Opet jedanaeste godine, prvog meseca, sedmog dana, dođe mi reč Gospodnja govoreći:
21Sine čovečji, slomih mišicu Faraonu caru misirskom, i eto neće se zaviti da se leči, neće se metnuti zavoj niti će se zaviti da bi se okrepila i mogla držati mač.
22Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo me na Faraona cara misirskog, i slomiću mu mišice, i zdravu i slomljenu, i izbiću mu mač iz ruke.
23I rasejaću Misirce po narodima, i razasuću ih po zemljama.
24I ukrepiću mišicu caru vavilonskom, i daću mu u ruku svoj mač, i polomiću mišice Faraonu, i ječaće pred njim kao što ječi čovek ranjen na smrt.
25Da, ukrepiću mišice caru vavilonskom, a Faraonu će mišice klonuti, i poznaće se da sam ja Gospod, kad dam mač svoj u ruku caru vavilonskom da njim zamahne na zemlju misirsku.
26I rasejaću Misirce među narodima i razasuću ih po zemljama, i poznaće da sam ja Gospod.