Ezekiel 28
1Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:
2Sine čovečji, reci knezu tirskom: Ovako veli Gospod Gospod: 1 Što se ponese srce tvoje, te veliš: 2 Ja sam Bog, 2 sedim na prestolu Božjem usred mora; 1 a čovek si a ne Bog, 2 i izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim; 1
3Eto mudriji si od Danila, 2 nikakva tajna nije sakrivena od tebe; 1
4Stekao si blago mudrošću svojom i razumom svojim, 2 i nasuo si zlata i srebra u riznice svoje; 1
5Veličinom mudrosti svoje u trgovini svojoj umnožio si blago svoje, 2 te se ponese srce tvoje blagom tvojim; 1
6Zato ovako veli Gospod Gospod: 2 Što izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim, 1
7Zato, evo, ja ću dovesti na tebe inostrance 2 najljuće između naroda, 1 i oni će istrgnuti mačeve svoje na lepotu mudrosti tvoje, 2 i ubiće svetlost tvoju. 1
8Svaliće te u jamu 2 i umrećeš usred mora smrću pobijenih. 1
9Hoćeš li pred krvnikom svojim kazati: 2 Ja sam Bog, 1 kad si čovek, a ne Bog 2 u ruci onog koji će te ubiti? 1
10Umrećeš smrću neobrezanih 2 od ruke tuđinske; 1 jer ja rekoh, 2 govori Gospod Gospod.
11Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:
12Sine čovečji, nariči za carem tirskim, i reci mu: Ovako veli Gospod Gospod: 1 Ti si pečat savršenstva, 2 pun si mudrosti, i sasvim si lep. 1
13Bio si u Edemu, vrtu Božjem; 1 pokrivalo te je svako drago kamenje: 2 sarad, topaz, dijamant, hrisolit, onih, jaspis, safir, karbunkul, smaragd i zlato; 1 onaj dan kad si se rodio načinjeni ti biše bubnji tvoji i svirale. 1
14Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš; 2 i ja te postavih; 1 ti beše na svetoj gori Božijoj, 2 hođaše posred kamenja ognjenog. 1
15Savršen beše na putevima svojim 2 od dana kad se rodi 2 dokle se ne nađe bezakonje na tebi. 1
16Od mnoštva trgovine svoje napunio si se iznutra nasilja, 2 i grešio si; 1 zato ću te baciti kao nečistotu s gore Božje, 2 i zatrću te između kamenja ognjenog, 2 heruvime zaklanjaču! 1
17Srce se tvoje ponese lepotom tvojom, 2 ti pokvari mudrost svoju svetlošću svojom; 1 baciću te na zemlju, 2 pred careve ću te položiti da te gledaju. 1
18Od mnoštva bezakonja svog, 2 od nepravde u trgovini svojoj 2 oskvrnio si svetinju svoju; 1 zato ću izvesti oganj ispred tebe, 2 koji će te proždreti, 1 i obratiću te u pepeo na zemlji 2 pred svima koji te gledaju. 1
19Svi koji te poznaju među narodima 2 prepašće se od tebe; 1 bićeš strahota, 2 i neće te biti do veka.
20Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:
21Sine čovečji, okreni lice svoje prema Sidonu, i prorokuj protiv njega,
22i reci: Ovako veli Gospod Gospod: 1 Evo me na tebe, Sidone, 2 i proslaviću se usred tebe, 1 i poznaće se da sam ja Gospod 2 kad izvršim sudove na njemu 2 i posvetim se u njemu. 1
23I poslaću pomor u nj, 2 i krv na ulice njegove, 1 i pobijeni će padati usred njega od mača, 2 koji će navaliti na njih sa svih strana, 1 i poznaće da sam ja Gospod.
24I neće više biti domu Izrailjevom trn koji bode ni žalac koji zadaje bol više od svih suseda njihovih, koji ih plene; i poznaće da sam ja Gospod Gospod.
25Ovako veli Gospod Gospod: Kad skupim dom Izrailjev iz naroda među koje su rasejani, i posvetim se u njima pred narodima i nasele se u svojoj zemlji koju dadoh sluzi svom Jakovu,
26tada će živeti u njoj bez straha, i gradiće kuće, i sadiće vinograde, i živeće bez straha kad izvršim sudove na svima koji ih pleniše sa svih strana, i poznaće da sam ja Gospod Bog njihov.