Proverbs 1
1Priče Solomuna sina Davidovog, cara Izrailjevog. 1
2Da se poznaje mudrost i nastava, 2 da se razumeju reči razumne, 1
3Da se prima nastava 2 u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo, 1
4Da se daje ludima razboritost, 2 mladićima znanje i pomnjivost. 1
5Mudar će slušati i više će znati, 2 i razuman će steći mudrost, 1
6Da razume priče i značenje, 2 reči mudrih ljudi i zagonetke njihove. 1
7Početak je mudrosti strah Gospodnji; 2 ludi preziru mudrost i nastavu. 1
8Slušaj, sine, nastavu oca svog, 2 i ne ostavljaj nauke matere svoje. 1
9Jer će biti venac od milina oko glave tvoje, 2 i grivna na grlu tvom. 1
10Sine moj, ako bi te mamili grešnici, ne pristaj; 1
11Ako bi rekli: Hodi s nama 2 da vrebamo krv, 2 da zasedamo pravome nizašta; 1
12Proždrećemo ih kao grob žive, 2 i svekolike kao one koji silaze u jamu; 1
13Svakojakog blaga dobićemo, 2 napunićemo kuće svoje plena; 1
14Bacaćeš žreb svoj s nama; 2 jedan će nam tobolac biti svima; 1
15Sine moj, ne idi na put s njima, 2 čuvaj nogu svoju od staze njihove. 1
16Jer nogama svojim trče na zlo 2 i hite da prolivaju krv. 1
17Jer se uzalud razapinje mreža na oči svakoj ptici; 1
18A oni vrebaju svoju krv 2 i zasedaju svojoj duši. 1
19Takvi su putevi svih lakomih na dobitak, 2 koji uzima dušu svojim gospodarima. 1
20Premudrost viče na polju, 2 na ulicama pušta glas svoj; 1
21U najvećoj vrevi viče, 2 na vratima, u gradu govori svoje besede; 1
22Ludi, dokle ćete ljubiti ludost? 2 I podsmevačima dokle će biti mio podsmeh? 2 I bezumni, dokle će mrzeti na znanje? 1
23Obratite se na karanje moje; 2 evo, izasuću vam duh svoj, 2 kazaću vam reči svoje. 1
24Što zvah, ali ne hteste, 2 pružah ruku svoju, ali niko ne mari, 1
25Nego odbaciste svaki savet moj, 2 i karanje moje ne hteste primiti; 1
26Zato ću se i ja smejati vašoj nevolji, 2 rugaću se kad dođe čega se bojite; 1
27Kad kao pustoš dođe čega se bojite, 2 i pogibao vaša kao oluja kad dođe, 2 kad navali na vas nevolja i muka. 1
28Tada će me zvati, ali se neću odazvati; 2 rano će tražiti, ali me neće naći. 1
29Jer mrziše na znanje, 2 i strah Gospodnji ne izabraše; 1
30Ne pristaše na moj savet, 2 i preziraše sva karanja moja. 1
31Zato će jesti plod od puteva svojih, 2 i nasitiće se saveta svojih. 1
32Jer će lude ubiti mir njihov, 2 i bezumne će pogubiti sreća njihova. 1
33Ali ko me sluša boraviće bezbrižno, 2 i biće na miru ne bojeći se zla.