Proverbs 14
1Mudra žena zida kuću svoju, 2 a luda svojim rukama raskopava. 1
2Ko hodi pravo, boji se Gospoda; 2 a ko je opak na svojim putevima, prezire Ga. 1
3U ustima je bezbožnikovim prut oholosti, 2 a mudre čuvaju usta njihova. 1
4Gde nema volova, čiste su jasle; 2 a obilata je letina od sile volovske. 1
5Istinit svedok ne laže, 2 a lažan svedok govori laž. 1
6Podsmevač traži mudrost, i ne nahodi je; 2 a razumnom je znanje lako naći. 1
7Idi od čoveka bezumnog, 2 jer nećeš čuti pametne reči. 1
8Mudrost je pametnog da pazi na put svoj, 2 a bezumlje je bezumnih prevara. 1
9Bezumnima je šala greh, 2 a među pravednima je dobra volja. 1
10Srce svačije zna jad duše svoje; 2 i u veselje njegovo ne meša se drugi. 1
11Dom bezbožnički raskopaće se, 2 a koliba pravednih cvetaće. 1
12Neki se put čini čoveku prav, 2 a kraj mu je put k smrti. 1
13I od smeha boli srce, 2 i veselju kraj biva žalost. 1
14Puteva svojih nasitiće se ko je izopačenog srca, 2 ali ga se kloni čovek dobar. 1
15Lud veruje svašta, 2 a pametan pazi na svoje korake. 1
16Mudar se boji i uklanja se od zla, 2 a bezuman navire i slobodan je. 1
17Nagao čovek čini bezumlje, 2 a pakostan je čovek mrzak. 1
18Ludi nasleđuje bezumlje, 2 a razboriti venčava se znanjem. 1
19Klanjaju se zli pred dobrima 2 i bezbožni na vratima pravednog. 1
20Ubogi je mrzak i prijatelju svom, 2 a bogati imaju mnogo prijatelja. 1
21Ko prezire bližnjeg svog greši; 2 a ko je milostiv ubogima, blago njemu. 1
22Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? 2 A milost i vera biće onima koji smišljaju dobro. 1
23U svakom trudu ima dobitka, 2 a govor usnama samo je siromaštvo. 1
24Mudrima je venac bogatstvo njihovo, 2 a bezumlje bezumnih ostaje bezumlje. 1
25Istinit svedok izbavlja duše, 2 a lažan govori prevaru. 1
26U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, 2 i sinovima je utočište. 1
27Strah je Gospodnji izvor životu 2 da se čovek sačuva od prugala smrtnih. 1
28U mnoštvu je naroda slava caru; 2 a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. 1
29Ko je spor na gnev, velika je razuma; 2 a ko je nagao pokazuje ludost. 1
30Život je telu srce zdravo, 2 a zavist je trulež u kostima. 1
31Ko čini krivo ubogome, sramoti Stvoritelja njegovog; 2 a poštuje Ga ko je milostiv siromahu. 1
32Za zlo svoje povrgnuće se bezbožnik, 2 a pravednik nada se i na samrti. 1
33Mudrost počiva u srcu razumnog čoveka, 2 a šta je u bezumnima poznaje se. 1
34Pravda podiže narod, 2 a greh je sramota narodima. 1
35Mio je caru razuman sluga, 2 ali na sramotnog gnevi se.