Proverbs 7
1Sine, čuvaj reči moje, 2 i zapovesti moje sahrani kod sebe. 1
2Čuvaj zapovesti moje i bićeš živ, 2 i nauku moju kao zenicu očiju svojih. 1
3Priveži ih sebi na prste, 2 napiši ih na ploči srca svog. 1
4Reci mudrosti: Sestra si mi; 2 i prijateljicom zovi razboritost, 1
5Da bi te čuvala od žene tuđe, 2 od tuđinke, koja laska rečima. 1
6Jer s prozora doma svog kroz rešetku gledah, 1
7I videh među ludima, 2 opazih među decom bezumnog mladića, 1
8Koji iđaše ulicom pokraj ugla njenog, 2 i koračaše putem ka kući njenoj, 1
9U sumrak, uveče, kad se unoća i smrče; 1
10A gle, srete ga žena 2 u odelu kurvinskom i lukavog srca, 1
11Plaha i pusta, 2 kojoj noge ne mogu stajati kod kuće, 1
12Sad na polju, sad na ulici, 2 kod svakog ugla vrebaše. 1
13I uhvati ga, i poljubi ga, 2 i bezobrazno reče mu: 1
14Imam žrtve zahvalne, 2 danas izvrših zavete svoje; 1
15Zato ti iziđoh na susret da te tražim, 2 i nađoh te. 1
16Nastrla sam odar svoj pokrivačem vezenim 2 i prostirkama misirskim. 1
17Okadila sam postelju svoju smirnom, alojom i cimetom. 1
18Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, 2 da se veselimo milovanjem. 1
19Jer mi muž nije kod kuće, 2 otišao je na put daleki, 1
20Uzeo je sa sobom tobolac novčani, 2 vratiće se kući u određeni dan. 1
21Navrati ga mnogim rečima, 2 glatkim usnama odvuče ga. 1
22Otide za njom odmah 2 kao što vo ide na klanje 2 i kao bezumnik u puto da bude karan, 1
23Dokle mu strela ne probije jetru, 2 kao što ptica leti u zamku 2 ne znajući da joj je o život. 1
24Zato dakle, deco, poslušajte me, 2 i pazite na reči usta mojih. 1
25Nemoj da zastranjuje srce tvoje ne puteve njene, 2 nemoj lutati po stazama njenim. 1
26Jer je mnoge ranila i oborila, 2 i mnogo je onih koje je sve pobila. 1
27Kuća je njena put pakleni 2 koji vodi u kleti smrtne.