Proverbs 2
1Sine moj, ako primiš reči moje, 2 i zapovesti moje sahraniš kod sebe, 1
2Da pazi uho tvoje na mudrost, 2 i prigneš srce svoje k razumu, 1
3Ako prizoveš mudrost, 2 i k razumu podigneš glas svoj, 1
4Ako ga ustražiš kao srebro, 2 i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš; 1
5Tada ćeš razumeti strah Gospodnji, 2 i poznanje Božije naći ćeš. 1
6Jer Gospod daje mudrost, 2 iz Njegovih usta dolazi znanje i razum. 1
7Čuva pravima šta doista jeste, 2 štit je onima koji hode u bezazlenosti, 1
8Da bi se držali staza pravih, 2 a On čuva put svetaca svojih. 1
9Tada ćeš razumeti 2 pravdu i sud i šta je pravo, i svaki dobri put. 1
10Kad dođe mudrost u srce tvoje, 2 i znanje omili duši tvojoj, 1
11Pomnjivost će paziti na te, 2 razum će te čuvati, 1
12Izbavljajući te od zla puta, 2 od ljudi koji govore opake stvari, 1
13Koji ostavljaju prave pute 2 da idu putevima mračnim, 1
14Koji se raduju zlo čineći, 2 i igraju u zlim opačinama; 1
15Kojih su putevi krivi, 2 i sami su opaki na stazama svojim; 1
16Izbavljajući te od žene tuđe, 2 od tuđinke, koja laska svojim rečima, 1
17Koja ostavlja vođu mladosti svoje, 2 i zaboravlja zavet Boga svog. 1
18Jer k smrti vodi dom njen, 2 i k mrtvima staze njene. 1
19Ko god uđe k njoj ne vraća se, 2 niti izlazi na put životni. 1
20Zato hodi putem dobrih, 2 i drži se staza pravedničkih. 1
21Jer će pravednici nastavati na zemlji, 2 i bezazleni će ostati na njoj. 1
22A bezbožni će se istrebiti sa zemlje, 2 i bezakonici će se iščupati iz nje.