Proverbs 8
1Ne viče li mudrost? 2 I razum ne pušta li glas svoj? 1
2Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, 1
3Kod vrata, na ulasku u grad, gde se otvaraju vrata, viče: 1
4Vas vičem, o ljudi, 2 i glas svoj obraćam k sinovima ljudskim. 1
5Naučite se ludi mudrosti, 2 i bezumni orazumite se. 1
6Slušajte, jer ću govoriti velike stvari, 2 i usne moje otvarajući se kazivaće šta je pravo. 1
7Jer usta moja govore istinu, 2 i mrska je usnama mojim bezbožnost. 1
8Prave su sve reči usta mojih, 2 ništa nema u njima krivo ni izopačeno. 1
9Sve su obične razumnom 2 i prave su onima koji nalaze znanje. 1
10Primite nastavu moju, a ne srebro, 2 i znanje radije nego najbolje zlato. 1
11Jer je bolja mudrost od dragog kamenja, 2 i šta je god najmilijih stvari ne mogu se izjednačiti s njom. 1
12Ja mudrost boravim s razboritošću, 2 i razumno znanje nalazim. 1
13Strah je Gospodnji mržnja na zlo; 2 ja mrzim na ponositost i na oholost 2 i na zli put i na usta opaka. 1
14Moj je savet i šta god jeste; 2 ja sam razum i moja je sila. 1
15Mnom carevi caruju, 2 i vladaoci postavljaju pravdu. 1
16Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske. 1
17Ja ljubim one koji mene ljube, 2 i koji me dobro traže nalaze me. 1
18U mene je bogatstvo i slava, 2 postojano dobro i pravda. 1
19Plod je moj bolji od zlata i od najboljeg zlata, 2 i dobitak je moj bolji i od najboljeg srebra. 1
20Putem pravednim hodim, 2 posred staza pravice, 1
21Da onima koji me ljube dam ono što jeste, 2 i riznice njihove da napunim. 1
22Gospod me je imao u početku puta svog, 2 pre dela svojih, pre svakog vremena. 1
23Pre vekova postavljena sam, 2 pre početka, pre postanja zemlje. 1
24Kad još ne beše bezdana, rodila sam se, 2 kad još ne beše izvora obilatih vodom. 1
25Pre nego se gore osnovaše, 2 pre humova ja sam se rodila; 1
26Još ne beše načinio zemlje ni polja 2 ni početka prahu vasiljenskom; 1
27Kad je uređivao nebesa, onde bejah; 2 kad je razmeravao krug nad bezdanom. 1
28Kad je utvrđivao oblake gore 2 i krepio izvore bezdanu; 1
29Kad je postavljao moru među 2 i vodama da ne prestupaju zapovesti Njegove, 2 kad je postavljao temelje zemlji; 1
30Tada bejah kod Njega hranjenica, 2 bejah Mu milina svaki dan, 2 i veseljah se pred Njim svagda; 1
31Veseljah se na vasiljeni Njegovoj, 2 i milina mi je sa sinovima ljudskim. 1
32Tako, dakle, sinovi, poslušajte me, 2 jer blago onima koji se drže puteva mojih. 1
33Slušajte nastavu, i budite mudri, 2 i nemojte je odbaciti. 1
34Blago čoveku koji me sluša 2 stražeći na vratima mojim svaki dan 2 i čuvajući pragove vrata mojih. 1
35Jer ko mene nalazi, nalazi život 2 i dobija ljubav od Gospoda. 1
36A ko o mene greši, čini krivo duši svojoj; 2 svi koji mrze na me, ljube smrt.