Proverbs 15
1Odgovor blag utišava gnev, 2 a reč preka podiže srdnju. 1
2Jezik mudrih ljudi ukrašava znanje, 2 a usta bezumnih prosipaju bezumlje. 1
3Oči su Gospodnje na svakom mestu 2 gledajući zle i dobre. 1
4Zdrav je jezik drvo životno, 2 a opačina s njega kršenje od vetra. 1
5Lud se ruga nastavom oca svog; 2 a ko prima ukor biva pametan. 1
6U kući pravednikovoj ima mnogo blaga; 2 a u dohotku je bezbožnikovom rasap. 1
7Usne mudrih ljudi seju znanje, 2 a srce bezumničko ne čini tako. 1
8Žrtva je bezbožnička gad Gospodu, 2 a molitva pravednih ugodna Mu je. 1
9Gad je Gospodu put bezbožnikov; 2 a ko ide za pravdom, njega ljubi. 1
10Karanje je zlo onome ko ostavlja put; 2 koji mrzi na ukor, umreće. 1
11Pakao je i pogibao pred Gospodom, 2 a kamoli srca sinova čovečijih. 1
12Podsmevač ne ljubi onog ko ga kori, 2 niti ide k mudrima. 1
13Veselo srce veseli lice, 2 a žalost u srcu obara duh. 1
14Srce razumno traži znanje, 2 a usta bezumnih ljudi naslađuju se bezumljem. 1
15Svi su dani nevoljnikovi zli; 2 a ko je veselog srca, na gozbi je jednako. 1
16Bolje je malo sa strahom Gospodnjim 2 nego veliko blago s nemirom. 1
17Bolje je jelo od zelja gde je ljubav 2 nego od vola ugojena gde je mržnja. 1
18Čovek gnevljiv zameće raspru; 2 a ko je spor na gnev, utišava svađu. 1
19Put je lenjoga kao ograda od trnja, 2 a staza je pravednih nasuta. 1
20Mudar je sin radost ocu, 2 a čovek bezuman prezire mater svoju. 1
21Bezumlje je radost bezumniku, 2 a razuman čovek hodi pravo. 1
22Namere se rasipaju kad nema saveta, 2 a tvrdo stoje gde je mnogo savetnika. 1
23Raduje se čovek odgovorom usta svojih, 2 i reč u vreme kako je dobra! 1
24Put k životu ide gore razumnome 2 da se sačuva od pakla odozdo. 1
25Gospod raskopava kuću ponositima, 2 a među udovici utvrđuje. 1
26Mrske su Gospodu misli zle, 2 a besede čistih mile su. 1
27Lakomac zatire svoju kuću, 2 a ko mrzi na poklone živ će biti. 1
28Srce pravednikovo premišlja šta će govoriti, 2 a usta bezbožnička rigaju zlo. 1
29Daleko je Gospod od bezbožnih, 2 a molitvu pravednih čuje. 1
30Vid očni veseli srce, 2 dobar glas goji kosti. 1
31Uho koje sluša karanje životno 2 nastavaće među mudrima. 1
32Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; 2 a ko sluša karanje, biva razuman. 1
33Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, 2 i pre slave ide smernost.