Proverbs 9
1Premudrost sazida sebi kuću, 2 i otesa sedam stupova; 1
2Pokla stoku svoju, 2 rastvori vino svoje, 2 i postavi sto svoj. 1
3Posla devojke svoje, 2 te zove svrh visina gradskih: 1
4Ko je lud, neka se uvrati ovamo. 2 I bezumnima veli: 1
5Hodite, jedite hleba mog, 2 i pijte vino koje sam rastvorila. 1
6Ostavite ludost i bićete živi, 2 i idite putem razuma. 1
7Ko uči podsmevača, prima sramotu; 2 i ko kori bezbožnika, prima rug. 1
8Ne karaj podsmevača da ne omrzne na te; 2 karaj mudra, i ljubiće te. 1
9Kaži mudrome, i biće još mudriji; 2 pouči pravednog, i znaće više. 1
10Početak je mudrosti strah Gospodnji, 2 i znanje je svetih stvari razum. 1
11Jer će se mnom umnožiti dani tvoji 2 i dodaće ti se godine životu. 1
12Ako budeš mudar, sebi ćeš biti mudar; 2 ako li budeš podsmevač, sam ćeš tegliti. 1
13Žena bezumna plaha je, 2 luda i ništa ne zna; 1
14I sedi na vratima od kuće svoje 2 na stolici, na visinama gradskim, 1
15Te viče one koji prolaze, 2 koji idu pravo svojim putem: 1
16Ko je lud? Neka se uvrati ovamo. 2 I bezumnom govori: 1
17Voda je kradena slatka, 2 i hleb je sakriven ugodan. 1
18A on ne zna da su onde mrtvaci 2 i u dubokom grobu da su zvanice njene.