Proverbs 13
1Mudar sin sluša nastavu oca svog; 2 a podsmevač ne sluša ukore. 1
2Od ploda usta svojih svaki će jesti dobro, 2 a duša nevaljalih ljudi nasilje. 1
3Ko čuva usta svoja, čuva svoju dušu; 2 ko razvaljuje usne, propada. 1
4Željna je duša lenjivčeva, ali nema ništa; 2 a duša vrednih ljudi obogatiće se. 1
5Na lažnu reč mrzi pravednik; 2 a bezbožnik se mrazi i sramoti. 1
6Pravda čuva onog koji hodi bezazleno; 2 a bezbožnost obara grešnika. 1
7Ima ko se gradi bogat a nema ništa, 2 i ko se gradi siromah a ima veliko blago. 1
8Otkup je za život čoveku bogatstvo njegovo, 2 a siromah ne sluša pretnje. 1
9Videlo pravedničko svetli se, 2 a žižak bezbožnički ugasiće se. 1
10Od oholosti biva samo svađa, 2 a koji primaju savet, u njih je mudrost. 1
11Blago koje se taštinom teče umanjuje se, 2 a ko sabira rukom, umnožava. 1
12Dugo nadanje mori srce, 2 i želja je ispunjena drvo životno. 1
13Ko prezire reč sam sebi udi; 2 a ko se boji zapovesti, platiće mu se. 1
14Nauka je mudroga izvor životni 2 da se sačuva prugala smrtnih. 1
15Dobar razum daje ljubav, 2 a put je bezakonički hrapav. 1
16Svaki pametan čovek radi s razumom, 2 a bezuman raznosi bezumlje. 1
17Glasnik bezbožan pada u zlo, 2 a veran je poslanik lek. 1
18Siromaštvo i sramota doći će na onog koji odbacuje nastavu; 2 a ko čuva karanje, proslaviće se. 1
19Ispunjena je želja slast duši, 2 a bezumnima je mrsko odstupiti oda zla. 1
20Ko hodi s mudrima postaje mudar, 2 a ko se drži s bezumnicima postaje gori. 1
21Grešnike goni zlo, 2 a pravednicima se vraća dobro. 1
22Dobar čovek ostavlja nasledstvo sinovima sinova svojih, 2 a grešnikovo imanje čuva se pravedniku. 1
23Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, 2 a ima ko propada sa zle uprave. 1
24Ko žali prut, mrzi na sina svog; 2 a ko ga ljubi, kara ga za vremena. 1
25Pravednik jede, i sita mu je duša; 2 a trbuh bezbožnicima nema dosta.