Proverbs 6
1Sine moj, kad se podjemčiš za prijatelja svog, 2 i daš ruku svoju tuđincu, 1
2Vezao si se rečima usta svojih, 2 uhvatio si se rečima usta svojih. 1
3Zato učini tako, sine moj, i oprosti se, 2 jer si dopao u ruke bližnjemu svom; 2 idi, pripadni, i navali na bližnjeg svog. 1
4Ne daj sna očima svojim, 2 ni veđama svojim drema. 1
5Otmi se kao srna iz ruke lovcu, 2 i kao ptica iz ruke ptičaru. 1
6Idi k mravu, lenjivče, 2 gledaj puteve njegove, i omudraj. 1
7Nema vođu ni upravitelja ni gospodara; 1
8I opet pripravlja leti sebi hranu, 2 zbira uz žetvu piću svoju. 1
9Dokle ćeš, lenjivče, ležati? 2 Kad ćeš ustati od sna svog? 1
10Dok malo prospavaš, dok malo prodremlješ, 2 dok malo sklopiš ruke da prilegneš, 1
11U tom će doći siromaštvo tvoje kao putnik 2 i oskudica tvoja kao oružan čovek. 1
12Čovek nevaljao i nitkov 2 hodi sa zlim ustima; 1
13Namiguje očima, govori nogama, pokazuje prstima; 1
14Svaka mu je opačina u srcu, 2 kuje zlo svagda, zameće svađu. 1
15Zato će ujedanput doći pogibao njegova, 2 časom će se satrti i neće biti leka. 1
16Na ovo šestoro mrzi Gospod, 2 i sedmo je gad duši njegovoj: 1
17Oči ponosite, 1 jezik lažljiv 1 i ruke koje prolivaju krv pravu, 1
18Srce koje kuje zle misli, 1 noge koje brzo trče na zlo, 1
19Lažan svedok koji govori laž, 1 i ko zameće svađu među braćom. 1
20Čuvaj, sine moj, zapovest oca svog, 2 i ne ostavljaj nauke matere svoje. 1
21Priveži ih sebi na srce zasvagda, 2 i sveži ih sebi oko grla. 1
22Kuda god pođeš, vodiće te; 2 kad zaspiš, čuvaće te; 2 kad se probudiš, razgovaraće te; 1
23Jer je zapovest žižak, i nauka je videlo, 2 i put je životni karanje koje poučava; 1
24Da te čuvaju od zle žene, 2 od jezika kojim laska žena tuđa. 1
25Ne zaželi u srcu svom lepotu njenu, 2 i nemoj da te uhvati veđama svojim. 1
26Jer sa žene kurve spada čovek na komad hleba, 2 i žena pusta lovi dragocenu dušu. 1
27Hoće li ko uzeti ognja u nedra, 2 a haljine da mu se ne upale? 1
28Hoće li ko hoditi po živom ugljevlju, 2 a nogu da ne ožeže? 1
29Tako biva onome koji ide k ženi bližnjeg svog; 2 neće biti bez krivice ko je se god dotakne. 1
30Ne sramote lupeža koji ukrade da nasiti dušu svoju, 2 budući gladan; 1
31Nego kad ga uhvate plati samosedmo, 2 da sve imanje doma svog. 1
32Ali ko učini preljubu sa ženom, bezuman je, 2 dušu svoju gubi ko tako čini; 1
33Muke i ruga dopada, 2 i sramota se njegova ne može izbrisati. 1
34Jer je ljubavna sumnja žestoka u muža 2 i ne štedi na dan osvete; 1
35Ne mari ni za kakav otkup, 2 i ne prima ako ćeš i mnogo darova davati.