Proverbs 29
1Čovek koji po karanju ostaje tvrdoglav, 2 ujedanput će propasti, da neće biti leka. 1
2Kad se umnožavaju pravednici, veseli se narod; 2 a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod. 1
3Ko ljubi mudrost, veseli oca svog; 2 a ko se druži s kurvama, rasipa svoje dobro. 1
4Car pravdom podiže zemlju; 2 a ko uzima mito, satire je. 1
5Ko laska prijatelju svom, 2 razapinje mrežu nogama njegovim. 1
6U grehu je zlog čoveka zamka, 2 a pravednik peva i veseli se. 1
7Pravednik razume parbu nevoljnih, 2 a bezbožnik ne mari da zna. 1
8Podsmevači raspaljuju grad, 2 a mudri utišavaju gnev. 1
9Mudar čovek kad se pre s ludim, 2 ili se srdio ili smejao, 2 nema mira. 1
10Krvopije mrze na bezazlenoga, 2 a pravi se brinu za dušu njegovu. 1
11Sav gnev svoj izliva bezumnik, 2 a mudri ustavlja ga natrag. 1
12Koji knez sluša lažne reči, 2 sve su mu sluge bezbožne. 1
13Siromah i koji daje na dobit sretaju se; 2 obojici Gospod prosvetljuje oči. 1
14Koji car pravo sudi siromasima, 2 njegov će presto stajati doveka. 1
15Prut i kar daju mudrost, 2 a dete pusto sramoti mater svoju. 1
16Kad se umnožavaju bezbožnici, umnožavaju se gresi, 2 a pravednici će videti propast njihovu. 1
17Karaj sina svog, i smiriće te, 2 i učiniće milinu duši tvojoj. 1
18Kad nema utvare, rasipa se narod; 2 a ko drži zakon, blago njemu! 1
19Rečima se ne popravlja sluga, 2 jer ako i razume, opet ne sluša. 1
20Jesi li video čoveka naglog u besedi svojoj? 2 Više ima nadanja od bezumnog nego od njega. 1
21Ako ko mazi slugu od malena, 2 on će najposle biti sin. 1
22Gnevljiv čovek zameće svađu, 2 i ko je naprasit, mnogo greši. 1
23Oholost ponižuje čoveka, 2 a ko je smeran duhom, dobija slavu. 1
24Ko deli s lupežem, mrzi na svoju dušu, 2 čuje prokletstvo i ne prokazuje. 1
25Strašljiv čovek meće sebi zamku; 2 a ko se u Gospoda uzda, biće u visokom zaklonu. 1
26Mnogi traže lice vladaočevo, 2 ali je od Gospoda sud svakome. 1
27Pravednima je mrzak nepravednik, 2 a bezbožniku je mrzak ko pravo hodi.