Jeremiah 10
1Slušajte reč koju vam govori Gospod, dome Izrailjev.
2Ovako veli Gospod: 1 Ne učite se putu kojim idu narodi, 2 i od znaka nebeskih ne plašite se, 2 jer se od njih plaše narodi. 1
3Jer su uredbe u naroda taština, 2 jer seku drvo u šumi, delo ruku umetničkih sekirom; 1
4Srebrom i zlatom ukrašuju ga, 2 klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče; 1
5Stoje pravo kao palme, ne govore; 2 treba ih nositi, jer ne mogu ići; 1 ne boj ih se, 2 jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti. 1
6Niko nije kao Ti, Gospode; 2 velik si i veliko je ime Tvoje u sili. 1
7Ko se ne bi Tebe bojao, care nad narodima! 2 Jer Tebi to pripada; 1 jer među svim mudracima u naroda i u svim carstvima njihovim 2 nema takvog kakav si Ti. 1
8Nego su svi ludi i bezumni, 2 drvo je nauka o taštini. 1
9Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato iz Ufaza, 2 delo umetničko i ruku zlatarskih, 1 odelo im je od porfire i skerleta, 2 sve je delo umetničko. 1
10A Gospod je pravi Bog, 2 Bog živi i car večni, 1 od Njegove srdnje trese se zemlja, 2 i gnev Njegov ne mogu podneti narodi.
11Ovako im recite: Bogovi, koji nisu načinili nebo ni zemlju, nestaće sa zemlje i ispod neba. 1
12On je načinio zemlju silom svojom, 2 utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, 2 i razumom svojim razastro nebesa; 1
13On kad pusti glas svoj, 2 buče vode na nebesima, 1 podiže paru s krajeva zemaljskih, 2 pušta munje s daždem, 2 i izvodi vetar iz staja njegovih. 1
14Svaki čovek posta bezuman od znanja, 2 svaki se zlatar osramoti likom rezanim, 1 jer su laž liveni likovi njegovi, 2 i nema duha u njima. 1
15Taština su, delo prevarno; 2 kad ih pohodim, poginuće. 1
16Nije takav deo Jakovljev, 2 jer je Tvorac svemu, 1 i Izrailj Mu je nasledstvo, 2 ime Mu je Gospod nad vojskama. 1
17Pokupi iz zemlje trg svoj 2 ti, koja sediš u gradu. 1
18Jer ovako veli Gospod: 1 Gle, ja ću izbaciti kao praćom stanovnike ove zemlje, 2 i pritesniću ih da osete. 1
19Teško meni od muke moje, reći će; 2 ljuta je rana moja; 1 a ja rekoh: 2 To je bol, treba da ga podnosim. 1
20Moj je šator opustošen 2 i sva uža moja pokidana, 1 sinovi moji otidoše od mene 2 i nema ih, 1 nema više nikoga da razapne šator moj 2 i digne zavese moje. 1
21Jer pastiri postaše bezumni 2 i Gospoda ne tražiše; 1 zato ne biše srećni, 2 i sve se stado njihovo rasprša. 1
22Gle, ide glas i vreva velika iz severne zemlje 2 da obrati gradove Judine u pustoš, 2 u stan zmajevski. 1
23Znam, Gospode, da put čovečji nije u njegovoj vlasti 2 niti je čoveku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim. 1
24Karaj me, Gospode, ali s merom, 2 ne u gnevu svom, da me ne bi zatro. 1
25Izlij gnev svoj na narode koji Te ne poznaju, 2 i na plemena koja ne prizivaju ime Tvoje, 1 jer proždreše Jakova, proždreše ga da ga nema, 2 i naselje njegovo opusteše.