Jeremiah 17
1Greh je Judin zapisan gvozdenom pisaljkom i vrhom od dijamanta, urezan je na ploči srca njihovog i na rogovima oltara vaših,
2da se sinovi njihovi sećaju oltara njihovih i lugova njihovih pod zelenim drvetima, na visokim humovima.
3Goro s poljem, daću imanje tvoje, sve blago tvoje daću da se razgrabi, visine tvoje, za greh po svim međama tvojim.
4I ti ćeš i koji su s tobom ostaviti nasledstvo svoje, koje sam ti dao, i učiniću da služiš neprijateljima svojim u zemlji koje ne poznaješ; jer ste raspalili oganj gneva mog, koji će goreti do veka. 1
5Ovako veli Gospod: 1 Da je proklet čovek koji se uzda u čoveka 2 i koji stavlja telo sebi za mišicu, 2 a od Gospoda odstupa srce njegovo. 1
6Jer će biti kao vres u pustinji, 2 koji ne oseća kad dođe dobro, 1 nego stoji u pustinji, 2 na suvim mestima u zemlji slanoj i u kojoj se ne živi. 1
7Blago čoveku koji se uzda u Gospoda 2 i kome je Gospod uzdanica. 1
8Jer će biti kao drvo usađeno kraj vode 2 i koje niz potok pušta žile svoje, 1 koje ne oseća kad dođe pripeka, nego mu se list zeleni, 2 i sušne godine ne brine se i ne prestaje rađati rod. 1
9Srce je prevarno više svega i opako: 2 ko će ga poznati? 1
10Ja Gospod ispitujem srca i iskušavam bubrege, 2 da bih dao svakome prema putevima njegovim 2 i po plodu dela njegovih. 1
11Kao što jarebica leži na jajima ali ne izleže, 2 tako ko sabira bogatstvo ali s nepravdom, 1 u polovini dana svojih ostaviće ga 2 i najposle će biti lud. 1
12Mesto je svetinje naše presto slave, 2 visoko mesto od početka. 1
13Nado Izrailjeva, Gospode! 2 Svi koji Te ostavljaju neka se posrame; 1 koji odstupaju od mene, neka se zapišu na zemlji, 2 jer ostaviše izvor vode žive, Gospoda. 1
14Isceli me, Gospode, i biću isceljen; 2 izbavi me, i biću izbavljen, 2 jer si Ti hvala moja. 1
15Gle, oni mi govore: 1 Gde je reč Gospodnja? 2 Neka dođe. 1
16A ja se ne zatezah ići za Tobom kao pastir, 2 i dan žalosni ne želeh, Ti znaš; 1 šta je god izašlo iz usta mojih, 2 pred Tobom je. 1
17Ne budi mi strah, 2 Ti si utočište moje u zlu. 1
18Neka se posrame koji me gone, a ja ne; 2 neka se oni uplaše, a ja ne; 1 pusti na njih zli dan, 2 i dvostrukim polomom polomi ih.
19Ovako mi reče Gospod: Idi, i stani na vrata sinova narodnih, na koja ulaze carevi Judini i na koja izlaze, i na svaka vrata jerusalimska.
20I reci im: Čujte reč Gospodnju, carevi Judini i svi Judejci i svi Jerusalimljani, koji ulazite na ova vrata.
21Ovako veli Gospod: Čuvajte se da ne nosite breme u subotu i ne unosite na vrata jerusalimska.
22I ne iznosite bremena iz kuća svojih u subotu, i nikakav posao ne radite, nego svetite subotu, kao što sam zapovedio ocima vašim.
23Ali ne poslušaše niti prignuše uha svog, nego otvrdnuše vratom svojim da ne poslušaju i ne prime nauke.
24Ako me poslušate, govori Gospod, da ne nosite bremena na vrata ovog grada u subotu, nego svetite subotu ne radeći u nju nikakav posao,
25tada će ulaziti na vrata grada ovog carevi i knezovi, koji sede na prestolu Davidovom, na kolima i na konjima, oni i knezovi njihovi, Judejci i Jerusalimljani, i stajaće ovaj grad do veka.
26I dolaziće iz gradova Judinih i iz okoline jerusalimske, i iz zemlje Venijaminove, i iz ravnice i iz gora i s juga, i donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom, i žrtve zahvalne donosiće u dom Gospodnji.
27Ako li me ne poslušate da svetite subotu i ne nosite bremena ulazeći na vrata jerusalimska u subotu, onda ću raspaliti oganj na vratima njegovim, koji će upaliti dvorove jerusalimske i neće se ugasiti.