Jeremiah 18
1Reč koja dođe Jeremiji od Gospoda govoreći:
2Ustani, i siđi u kuću lončarevu, i onde ću ti kazati reči svoje.
3Tada siđoh u kuću lončarevu, i gle, on rađaše posao na svom kolu.
4I pokvari se u ruci lončaru sud koji građaše od kala, pa načini iznova od njega drugi sud, kako beše volja lončaru da načini.
5Tada dođe mi reč Gospodnja govoreći:
6Ne mogu li činiti od vas kao ovaj lončar, dome Izrailjev? Govori Gospod; gle, šta je kao u ruci lončarevoj, to ste vi u mojoj ruci, dome Izrailjev.
7Kad bih rekao za narod i za carstvo da ga istrebim i razorim i zatrem;
8ako se obrati narod oda zla, za koje bih rekao, i meni će biti žao sa zla koje mišljah da mu učinim.
9A kad bih rekao za narod i za carstva da ga sazidam i nasadim;
10ako učini šta je zlo preda mnom ne slušajući glas moj, i meni će biti žao dobra koje rekoh da mu učinim.
11Zato sada reci Judejcima i Jerusalimljanima govoreći: Ovako veli Gospod: Evo spremam na vas zlo, i mislim misli na vas; vratite se, dakle, svaki sa svog puta zlog, i popravite puteve svoje i dela svoja.
12A oni rekoše: Nema ništa od toga, nego ćemo ići za svojim mislima i činićemo svaki po misli srca svog zlog. 1
13Zato ovako govori Gospod: 1 Pitajte po narodima je li ko čuo takvo šta? 2 Grdilo veliko učini devojka Izrailjeva. 1
14Ostavlja li sneg livanski sa stene moja polja? 2 Ostavljaju li se vode studene, koje teku? 1
15A narod moj mene zaboravi, 2 kadi taštini, 1 i spotiču se na svojim putevima, 2 na starim stazama, 2 da hode stazama puta neporavnjenog, 1
16Da bih obratio zemlju njihovu u pustoš, 2 na večnu sramotu, 1 da se čudi ko god prođe preko nje 2 i maše glavom svojom. 1
17Kao ustokom razmetnuću ih pred neprijateljem; 2 leđa a ne lice pokazaću im u nevolji njihovoj.
18A oni rekoše: Hodite da smislimo šta Jeremiji, jer neće nestati zakona svešteniku ni saveta mudracu ni reči proroku; hodite, ubijmo ga jezikom i ne pazimo na reči njegove. 1
19Pazi na me, Gospode, 2 i čuj glas mojih protivnika. 1
20Eda li će se zlo vratiti za dobro, 2 kad mi kopaju jamu? 1 Opomeni se da sam stajao pred Tobom 2 govoreći za njihovo dobro, 2 da bih odvratio gnev Tvoj od njih. 1
21Zato predaj sinove njihove gladi 2 i učini da izginu od mača, 1 i žene njihove da budu sirote i udove, 2 i muževi njihovi da se pogube, 2 mladiće njihove da pobije mač u boju. 1
22Neka se čuje vika iz kuća njihovih, 2 kad dovedeš na njih vojsku iznenada; 1 jer iskopaše jamu da me uhvate, 2 i zamke namestiše nogama mojim. 1
23A Ti, Gospode, znaš sve 2 što su naumili meni da me ubiju, 1 nemoj im oprostiti bezakonja 2 ni greh njihov izbrisati ispred sebe; 1 nego neka popadaju pred Tobom, 2 u gnevu svom radi suprot njima.