Jeremiah 2
1Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:
2Idi i viči Jerusalimu da čuje i govori: Ovako veli Gospod: 1 Opominjem te se po milosti u mladosti tvojoj 2 i po ljubavi o veridbi tvojoj, 1 kad iđaše za mnom po pustinji, 2 i po zemlji gde se ne seje. 1
3Izrailj beše svetinja Gospodu 2 i prvina od rodova Njegovih; 1 koji je jeđahu svi behu krivi, 2 zlo dolažaše na njih, 2 veli Gospod.
4Čujte reč Gospodnju, dome Jakovljev i sve porodice doma Izrailjevog.
5Ovako veli Gospod: 1 Kakvu nepravdu nađoše oci vaši u mene, 2 te odstupiše od mene, 1 i pristaše za ništavilom, 2 i postaše ništavi? 1
6I ne rekoše: 1 Gde je Gospod koji nas je izveo iz zemlje misirske, 2 koji nas je vodio po pustinji, 1 po zemlji pustoj i punoj propasti, 2 po zemlji suvoj i gde je sen smrtni, 1 po zemlji preko koje niko nije hodio 2 i u kojoj niko nije živeo? 1
7I kad vas dovedoh u zemlju rodnu 2 da jedete rod njen i dobra njena, 1 došavši oskvrniste zemlju moju 2 i od nasledstva mog načiniste gad. 1
8Sveštenici ne rekoše: 2 Gde je Gospod? 1 I koji se bave zakonom ne poznaše me, 2 i pastiri odustaše me, 1 i proroci prorokovaše Valom 2 i idoše za stvarima zaludnim. 1
9Za to ću se još preti s vama, veli Gospod, 2 i sa sinovima sinova vaših preću se. 1
10Jer prođite ostrva kitimska i vidite 2 i pošljite u Kidar, i razgledajte dobro, 2 i vidite, je li bilo takvo šta: 1
11Je li koji narod promenio bogove, ako i nisu bogovi? 2 A moj narod promeni slavu svoju na stvar zaludnu. 1
12Čudite se tome, nebesa, 2 i zgrozite se i upropastite se! 2 Veli Gospod. 1
13Jer dva zla učini moj narod: 2 ostaviše mene, izvor žive vode, 2 i iskopaše sebi studence, 1 studence isprovaljivane, 2 koji ne mogu da drže vode. 1
14Je li Izrailj rob? 2 Je li rob u kući rođen? 2 Zašto posta grabež? 1
15Rikaše na nj lavići i dizaše glas svoj, 2 i obratiše zemlju njegovu u pustoš; 1 gradovi su mu popaljeni, 2 te nema nikoga da živi u njima. 1
16I sinovi nofski i tafneski opasoše ti teme. 1
17Nisi li to sam sebi učinio 2 ostavivši Gospoda Boga svog kad te vođaše putem? 1
18A sada šta će ti put misirski da piješ vode siorske? 2 Šta li će ti put asirski da piješ vode iz reke? 1
19Tvoja će te zloća pokarati 2 i tvoje će te odmetanje prekoriti. 1 Poznaj dakle i vidi 2 da je zlo i gorko što si ostavio Gospoda Boga svog 1 i što nema straha mog u tebi, 2 veli Gospod Gospod nad vojskama. 1
20Jer davno izlomih jaram tvoj 2 i raskidoh sveze tvoje, 1 i ti reče: Neću biti sluga; 2 a na svaki visoki hum i pod svako zeleno drvo ideš da se kurvaš. 1
21Ja te posadih, lozu izabranu, sve seme istinito; 2 pa kako mi se promeni i izmetnu se odvoda od tuđe loze? 1
22Da se izmiješ salitrom i uzmeš mnogo sapuna, 2 opet će se poznavati bezakonje tvoje preda mnom, 1 veli Gospod Gospod. 1
23Kako možeš reći: 1 Nisam se oskvrnio, 2 nisam išao za Valima? 1 Pogledaj put svoj po dolu; 2 poznaj šta si učinila, brza kamilo, 2 koja ostavljaš znake na svojim putevima. 1
24Kao divlja magarica, 2 koja je navikla na pustinju 2 i po želji duše svoje vuče u se vetar, 1 kad navali, ko će je vratiti? 2 Koji je traže neće se umoriti, 2 naći će je u mesecu njenom. 1
25Čuvaj nogu svoju, da nije bosa, 2 i grlo svoje, da ne žedni. 1 Ali ti veliš: 2 Od toga nema ništa; 2 ne, jer ljubim tuđe, i za njima ću ići. 1
26Kao što se lupež posrami kad se uhvati, 2 tako će se posramiti dom Izrailjev, 2 oni, carevi njihovi, knezovi njihovi, i sveštenici njihovi i proroci njihovi, 1
27Koji govore drvetu: Ti si otac moj; 2 i kamenu: Ti si me rodio; 1 jer mi okrenuše leđa, a ne lice; 2 a kad su u nevolji govore: Ustani i izbavi nas. 1
28A gde su bogovi tvoji koje si načinio sebi? 2 Neka ustanu, ako te mogu izbaviti kad si u nevolji, 2 jer imaš, Juda, bogova koliko gradova. 1
29Zašto hoćete da se pravdate sa mnom? 2 Vi ste se svi odmetnuli od mene, 2 veli Gospod. 1
30Uzalud bih sinove vaše, ne primiše nauke; 2 mač vaš proždre proroke vaše kao lav koji davi. 1
31O rode! Vidite reč Gospodnju; 2 bejah li pustinja Izrailju ili mračna zemlja? 1 Zašto govori moj narod: 2 Gospodari smo, nećemo više doći k tebi? 1
32Zaboravlja li devojka svoj nakit i nevesta ures svoj? 2 A narod moj zaboravi me toliko dana da im nema broja. 1
33Zašto govoriš da je dobar tvoj put tražeći šta ljubiš? 2 Pa si i nevaljale žene naučio svojim putevima. 1
34I još na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravih; 2 ne nalazim kopajući, nego je na svima njima. 1
35A ti govoriš: Nisam kriv, 2 gnev se Njegov odvratio od mene. 1 Evo ja ću se preti s tobom 2 što govoriš: Nisam zgrešio. 1
36Zašto trčkaš tako menjajući svoj put? 2 Posramićeš se od Misirca kako si se posramio od Asirca. 1
37Otići ćeš i odatle s rukama nad glavom svojom, 2 jer Gospod odbacuje uzdanice tvoje, 2 i nećeš biti srećan u njima.