Jeremiah 13
1Ovako mi reče Gospod: Idi i kupi sebi pojas lanen i opaši se njim, a ne meći ga u vodu.
2Tako kupih pojas po reči Gospodnjoj, i opasah se njim.
3Potom dođe mi opet reč Gospodnja govoreći:
4Uzmi taj pojas što si kupio, što je oko tebe, pa se digni i idi na Efrat, i sakrij ga onde u kakvu raselinu kamenu.
5I otidoh i sakrih ga kod Efrata, kako mi zapovedi Gospod.
6A posle mnogo vremena reče mi Gospod: Ustani i idi na Efrat, i uzmi pojas koji ti zapovedih da sakriješ onde.
7I otidoh na Efrat i otkopah i uzeh pojas s mesta gde ga bejah sakrio; a gle, pojas otruhnuo, i ne beše nizašta.
8Tada mi dođe reč Gospodnja govoreći:
9Ovako veli Gospod: Tako ću učiniti da otrune ponos Judin i veliki ponos jerusalimski,
10tog naroda nevaljalog, što neće da sluša moje reči, što hodi po mislima srca svog i ide za drugim bogovima služeći im i klanjajući im se; i biće kao taj pojas, koji nije nizašta.
11Jer kako se pojas pripoji oko čoveka, tako bejah pripojio oko sebe sav dom Izrailjev i sav dom Judin, veli Gospod, da bi bili moj narod na slavu i hvalu i diku; ali ne poslušaše.
12Zato im reci ovu reč: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Svi se mehovi pune vina. A oni će reći: Zar ne znamo da se svi mehovi pune vina?
13Tada im reci: Ovako veli Gospod: Evo ja ću napuniti pijanstva sve stanovnike ove zemlje i careve, koji sede mesto Davida na prestolu njegovom, i sveštenike i proroke i sve stanovnike jerusalimske.
14I razbiću ih jednog o drugog, i očeve i sinove, veli Gospod; neću požaliti ni poštedeti niti se smilovati, da ih ne potrem. 1
15Slušajte i čujte, 1 nemojte se ponositi, 2 jer Gospod govori. 1
16Dajte slavu Gospodu Bogu svom dok nije spustio mrak, 2 dokle se nisu spotakle noge vaše po gorama mračnim, 1 da čekate svetlost, 2 a On je obrati u sen smrtni i pretvori u tamu. 1
17Ako li ovo ne poslušate, 2 duša će moja plakati tajno radi oholosti vaše 1 i roniti suze, suze će teći iz oka mog, 2 jer će se zarobiti stado Gospodnje. 1
18Reci caru i carici: 1 Dole sedite, 2 jer će se slavni venac vaš skinuti s vaše glave. 1
19Gradovi južni zatvoriće se 2 i neće biti nikoga da ih otvori, 1 odvešće se Juda u ropstvo, 2 sasvim će se odvesti u ropstvo. 1
20Podignite oči svoje 2 i vidite one što idu od severa. 1 Gde je stado što ti je predano, 2 stado slave tvoje? 1
21Šta ćeš reći kad te pohodi? 2 Jer si ih ti naučio da budu knezovi nad tobom. 2 Neće li te spopasti bolovi kao ženu kad se porađa? 1
22Ako li kažeš u srcu svom: 2 Zašto me to zadesi? 1 Za mnoštvo bezakonja tvog 2 uzgrnuće se skuti tvoji i obuća ti se skinuti. 1
23Može li Etiopljanin promeniti kožu svoju ili ris šare svoje? 2 Možete li vi činiti dobro naučivši se činiti zlo? 1
24Zato ću ih razmetnuti 2 kao što razmeće plevu vetar iz pustinje. 1
25To je deo tvoj i obrok tvoj od mene, govori Gospod, 2 zato što si me zaboravio i pouzdao se u laž. 1
26Zato ću ti ja uzgrnuti skute na lice 2 da se vidi sramota tvoja. 1
27Preljube tvoje, rzanje tvoje, 2 sramotna kurvarstva tvoja po humovima, po poljima, 2 gadove tvoje video sam; 1 teško tebi, Jerusalime! 2 Zar se nećeš očistiti? 2 Dokle još?