Jeremiah 20
1A Pashor sin Imirov, sveštenik, koji beše starešina u domu Gospodnjem, ču Jeremiju gde prorokuje te reči.
2I udari Pashor proroka Jeremiju, i metnu ga u tamnicu na gornjim vratima Venijaminovim uz dom Gospodnji.
3A sutradan kad Pashor izvede Jeremiju iz tamnice, reče mu Jeremija: Gospod ti nade ime ne Pashor nego Magor-Misaviv.
4Jer ovako veli Gospod: Evo, ja ću pustiti na te strah, na tebe i na sve prijatelje tvoje, koji će pasti od mača neprijatelja svojih, i oči će tvoje videti, i svega ću Judu dati u ruke caru vavilonskom, koji će ih odvesti u Vavilon, i pobiće ih mačem.
5I daću sve bogatstvo tog grada i sav trud njegov i sve što ima dragoceno, i sve blago careva Judinih daću neprijateljima njihovim u ruke, i razgrabiće i uzeti i odneti u Vavilon.
6I ti, Pashore, i svi koji žive u tvom domu otići ćete u ropstvo; i doći ćeš u Vavilon i onde ćeš umreti i onde ćeš biti pogreben ti i svi prijatelji tvoji, kojima si prorokovao lažno. 1
7Nagovarao si me, Gospode, 2 i dadoh se nagovoriti; 1 bio si jači od mene 2 i nadvladao si me; 1 na podsmeh sam svaki dan, 2 svak mi se podsmeva. 1
8Jer od kad govorim, vapim, 2 radi nasilja i pustošenja vičem, 1 jer mi je reč Gospodnja na porugu 2 i na podsmeh svaki dan. 1
9I rekoh: Neću Ga više pominjati, 2 niti ću više govoriti u ime Njegovo; 1 ali bi u srcu mom kao oganj razgoreo, 2 zatvoren u kostima mojim, 1 i umorih se zadržavajući ga, 2 i ne mogoh više. 1
10Jer čujem poruge od mnogih, strah od svuda: 2 Prokažite da prokažemo; 1 svi koji behu u miru sa mnom, 2 vrebaju da posrnem: 1 Da ako se prevari, 2 te ćemo ga nadvladati i osvetićemo mu se. 1
11Ali je Gospod sa mnom 2 kao strašan junak; 1 zato oni koji me gone spotaknuće se 2 i neće nadvladati; 1 posramiće se vrlo; 2 jer neće biti srećni, 2 sramota večna neće se zaboraviti. 1
12Zato, Gospode nad vojskama, 2 koji kušaš pravednika, 2 koji vidiš bubrege i srce, 1 daj da vidim Tvoju osvetu na njima, 2 jer Tebi kazah parbu svoju. 1
13Pevajte Gospodu, hvalite Gospoda, 2 jer izbavi dušu siromahu iz ruke zlikovačke. 1
14Proklet da je dan u koji se rodih! 2 Dan, u koji me rodi mati moja, da nije blagosloven! 1
15Proklet da je čovek koji javi ocu mom 2 i vrlo ga obradova govoreći: Rodi ti se sin. 1
16I taj čovek da bi bio kao gradovi koje Gospod zatre i ne bi Mu žao! 2 Neka sluša viku ujutru i vrisku u podne, 1
17Što me ne usmrti u utrobi materinoj 2 da bi mi mati moja bila grob, 2 i utroba njena da bi ostala do veka trudna. 1
18Zašto iziđoh iz utrobe 2 da vidim muku i žalost 2 i da se svrše u sramoti dani moji?