Jeremiah 6
1Skupite se iz Jerusalima, sinovi Venijaminovi, 2 i u Tekuji zatrubite u trubu, 1 i podignite znak ognjen nad Vet-Akeremom, 2 jer se vidi zlo od severa i velika pogibao. 1
2Učinih kćer sionsku da je kao lepa i nežna devojka. 1
3K njoj će doći pastiri sa stadima svojim, 2 razapeće oko nje šatore, 2 svaki će opasti svoje mesto. 1
4Spremite rat na nju, 2 ustanite da udarimo u podne. 1 Teško nama, 2 jer dan naže, i senke večernje oduljaše. 1
5Ustanite da udarimo obnoć 2 i razvalimo dvorove njene. 1
6Jer ovako govori Gospod nad vojskama: 1 Secite drva, i načinite opkope prema Jerusalimu; 2 to je grad koji treba pohoditi; 2 koliki je god, nasilje je u njemu. 1
7Kao što izvor toči vodu svoju, tako on toči zloću svoju; 2 nasilje i otimanje čuje se u njemu, 2 preda mnom su jednako bolovi i rane. 1
8Popravi se, Jerusalime, 2 da se ne otrgne duša moja od tebe, 1 da te ne obratim u pustinju, 2 u zemlju gde se ne živi. 1
9Ovako govori Gospod nad vojskama: 1 Ostatak će se Izrailjev pabirčiti kao vinova loza. 2 Turaj ruku svoju kao berač u kotarice. 1
10Kome ću govoriti i svedočiti da čuju? 2 Gle, uho im je neobrezano, te ne mogu čuti; 2 gle, reč je Gospodnja njima podsmeh, nije im mila. 1
11Za to sam pun gneva Gospodnjeg; 2 iznemogoh ustežući ga; 1 prosuću ga na decu po ulicama i na sabrane mladiće, 2 i čovek i žena uhvatiće se, i stari i vremeniti. 1
12I kuće će njihove pripasti drugima, i njive i žene, 2 kad mahnem rukom svojom na stanovnike ove zemlje, 2 veli Gospod. 1
13Jer od malog do velikog svi se dadoše na lakomstvo, 2 i prorok i sveštenik, svi su varalice. 1
14I leče rane kćeri naroda mog ovlaš, 2 govoreći: Mir, mir; 2 a mira nema. 1
15Eda li se postideše što činiše gad? 2 Niti se postideše niti znaju za stid; 1 za to će popadati među onima koji padaju; 2 kad ih pohodim, popadaće, 2 veli Gospod. 1
16Gospod reče ovako: 1 Stanite na putevima i pogledajte, 2 i pitajte za stare staze, koji je put dobar, 1 pa idite po njemu, i naći ćete mir duši svojoj. 2 A oni rekoše: Nećemo da idemo. 1
17I postavih vam stražare govoreći: 1 Pazite na glas trubni. 2 A oni rekoše: Nećemo da pazimo. 1
18Zato čujte, narodi, i poznaj, zbore, 2 šta je među njima. 1
19Čuj, zemljo! 1 Evo ja ću pustiti zlo na ovaj narod, 2 plod misli njihovih, 1 jer ne paze na moje reči, 2 i odbaciše zakon moj. 1
20Šta će mi tamjan, što dolazi iz Save, 2 i dobri cimet iz daleke zemlje? 1 Žrtve vaše paljenice nisu mi ugodne, 2 niti su mi prinosi vaši mili. 1
21Zato ovako govori Gospod: 1 Evo ja ću metnuti ovom narodu smetnje, 2 o koje će se spotaći i očevi i sinovi, sused i prijatelj mu, 2 i poginuće. 1
22Ovako govori Gospod: 1 Evo narod će doći iz zemlje severne, 2 i velik će narod ustati od krajeva zemaljskih. 1
23Luk i koplje nosiće, 2 žestoki će biti i nemilostivi, 1 glas će im bučati kao more, 2 i jahaće na konjima, 1 spremni kao junaci da se biju s tobom, 2 kćeri sionska. 1
24Kad čujemo glas o njemu, klonuće nam ruke, 2 tuga će nas spopasti i bolovi kao porodilju. 1
25Ne izlazite u polje, i putem ne idite, 2 jer je mač neprijateljev i strah unaokolo. 1
26Kćeri naroda mog, 2 pripaši kostret i valjaj se u pepelu, 1 žali kao za sinom jedincem i ridaj gorko, 2 jer će brzo doći na nas zatirač. 1
27Postavih te da si stražara i grad narodu mom 2 da doznaješ i izviđaš put njihov. 1
28Svi su odmetnici nad odmetnicima, idu te opadaju, 2 bronza su i gvožđe, svi su pokvareni. 1
29Izgoreše mehovi, 2 oganj sažeže olovo, 1 uzalud se pretapa, 2 jer se zla ne mogu odlučiti. 1
30Oni će se zvati srebro lažno, 2 jer ih Gospod odbaci.