Jeremiah 51
1Ovako govori Gospod: 1 Evo, ja ću podignuti na Vavilon 2 i na one koji žive usred onih koji ustaju na me, 2 vetar koji mori. 1
2Poslaću na Vavilon vijače koji će ga razvijati 2 i zemlju njegovu isprazniti, 2 jer će ga opkoliti sa svih strana u dan nevolje njegove. 1
3Strelac neka nateže luk na strelca 2 i na onog koji se ponosi svojim oklopom, 1 i ne žalite mladića njegovih, 2 potrite mu svu vojsku, 1
4Neka padnu pobijeni u zemlji haldejskoj 2 i izbodeni na ulicama njegovim. 1
5Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, 2 ako i jeste zemlja njihova puna krivice Svecu Izrailjevom. 1
6Bežite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju 2 da se ne istrebite u bezakonju njegovom, 1 jer je vreme osvete Gospodnje, 2 plaća mu šta je zaslužio. 1
7Vavilon beše zlatna čaša u ruci Gospodnjoj, 2 kojom opoji svu zemlju; 1 vino njegovo piše narodi, 2 zato poludeše narodi. 1
8Ujedanput pade Vavilon i razbi se; 2 ridajte za njim; 1 donesite balsama za rane njegove, 2 ne bi li se iscelio. 1
9Lečismo Vavilon, 2 ali se ne isceli; 1 ostavite ga, 2 i da idemo svaki u svoju zemlju; 1 jer do neba dopire sud njegov 2 i diže se do oblaka. 1
10Gospod je izneo pravdu našu; 2 hodite, da pripovedamo na Sionu delo Gospoda Boga svog. 1
11Čistite strele, 2 uzmite štitove; 1 Gospod podiže duh careva midskih, 2 jer je Vavilonu namislio da ga zatre; 1 jer je osveta Gospodnja, 2 osveta crkve Njegove. 1
12Na zidovima vavilonskim podignite zastavu, 2 utvrdite stražu, 1 postavite stražare, 2 namestite zasede; 1 jer je Gospod namislio, 2 i učiniće šta je rekao za stanovnike vavilonske. 1
13O ti, što stanuješ kraj vode velike 2 i imaš mnogo blaga! 1 Dođe kraj tvoj 2 i svršetak lakomstvu tvom. 1
14Gospod nad vojskama zakle se sobom: 1 Napuniću te ljudima kao skakavcima, 2 i oni će ti pevati pesmu. 1
15On je stvorio zemlju silom svojom, 2 utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, 2 i razumom svojim razapeo nebesa. 1
16Kad pusti glas svoj, 2 buče vode na nebesima, 1 podiže paru s krajeva zemaljskih, 2 i pušta munje s daždem, 2 i izvodi vetar iz staja njegovih. 1
17Svaki čovek posta bezuman od znanja, 2 svaki se zlatar osramoti likom rezanim; 1 jer su laž likovi njegovi liveni 2 i nema duha u njima. 1
18Taština su, delo prevarno; 2 kad ih pohodim, poginuće. 1
19Nije takav deo Jakovljev; 2 jer je On Tvorac svemu 1 i On je deo nasledstva njegovog; 2 ime Mu je Gospod nad vojskama. 1
20Ti si mi bio malj, 2 oružje ubojno, 1 i tobom satrh narode 2 i tobom rasuh carstva. 1
21I tobom satrh konja i jahača njegovog; 2 i tobom satrh kola i koji seđahu na njima. 1
22I tobom satrh čoveka i ženu, 2 i satrh tobom starca i dete, 2 i satrh tobom momka i devojku. 1
23I tobom satrh pastira i stado njegovo, 2 i tobom satrh orača i volove njegove ujarmljene, 2 i satrh tobom knezove i vlastelje.
24I platiću Vavilonu i svim stanovnicima haldejskim za sve zlo koje učiniše Sionu, na vaše oči, govori Gospod. 1
25Evo mene na tebe, 2 goro, koja satireš, govori Gospod, 2 koja zatireš svu zemlju, 1 i zamahnuću rukom svojom na te 2 i svaliću te sa stena, 2 i načiniću od tebe goru izgorelu. 1
26I neće uzeti od tebe kamena za ugao 2 ni kamena za temelj, 1 jer ćeš biti pustoš večna, 2 govori Gospod. 1
27Podignite zastavu u zemlji, 2 zatrubite u trube među narodima, 1 pripravite narode na nj, 2 sazovite na nj carstvo araratsko, minijsko i ashanasko; 1 postavite vojvodu suprot njemu, 2 dovedite konje kao skakavce bodljikaste. 1
28Pripravite narode suprot njemu, 2 careve midske i vojvode njihove 1 i sve vlastelje njihove 2 i svu zemlju države njihove. 1
29I zemlja će se zatresti i uzmučiti, 2 jer će se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu 1 da obrati zemlju vavilonsku u pustinju 2 da niko ne živi u njoj. 1
30Prestaše vojevati junaci vavilonski, 2 stoje u gradu, 1 nesta sile njihove, 2 postaše kao žene, 1 izgoreše stanovi njihovi, 2 prevornice polomiše se. 1
31Glasnik će sretati glasnika, 2 i poslanik će sretati poslanika 1 da jave caru vavilonskom 2 da mu je uzet grad sa svih krajeva, 1
32I da se brodovi uzeše 2 i jezera izgoreše ognjem 2 i vojnici se prepali. 1
33Jer ovako veli Gospod nad vojskama 2 Bog Izrailjev: 1 Kći je vavilonska kao gumno; 2 vreme je da se nabije, još malo, 2 pa će doći vreme da se požnje. 1
34Izjede me i potre me Navuhodonosor, 2 car vavilonski, 1 načini od mene nepotreban sud, 2 proždre me kao zmaj, 1 napuni trbuh svoj milinama mojim, 2 i otera me. 1
35Nepravda koja se čini meni i mom telu neka dođe na Vavilon, 2 reći će stanovnica sionska, 1 i krv moja na stanovnike haldejske, 2 govoriće Jerusalim. 1
36Zato ovako veli Gospod: 1 Evo, ja ću raspraviti parbu tvoju 2 i osvetiću te; 1 i osušiću more njegovo, 2 i izvore ću njegove osušiti. 1
37I Vavilon će postati gomila, 2 stan zmajevski, 1 čudo i podsmeh, 2 da niko neće živeti u njemu. 1
38Rikaće svi kao lavovi 2 i viti kao lavići. 1
39Kad se ugreju, izneću im da piju, 2 i opojiću ih da se razvesele 1 i zaspe večnim snom, 2 da se ne probude, 2 govori Gospod. 1
40Svešću ih na zaklanje kao jaganjce, 2 kao ovnove s jarcima. 1
41Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje? 2 Kako Vavilon posta čudo među narodima? 1
42More usta na Vavilon, 2 pokri ga mnoštvo vala njegovih. 1
43Gradovi njegovi postaše pustoš, 2 zemlja sasušena i pusta, 1 zemlja gde niko ne živi, 2 niti prolazi kroz nju sin čovečji. 1
44I pohodiću Vila u Vavilonu 2 i izvući ću iz usta njegovih šta je proždrao, 1 i neće se više sticati k njemu narodi, 2 i zid će vavilonski pasti. 1
45Iziđi iz njega, narode moj, 2 i izbavite svaki svoju dušu od žestokog gneva Gospodnjeg. 1
46Nemojte da odmekne srce vaše 2 i da se uplašite od glasa koji će se čuti u zemlji; 1 a doći će glas jedne godine, 2 a posle njega drugi glas druge godine, 1 i nasilje će biti u zemlji, 2 i gospodar će ustati na gospodara. 1
47Zato evo idu dani 2 kad ću pohoditi rezane likove vavilonske, 1 i sva će se zemlja njegova posramiti, 2 i svi će pobijeni njegovi pasti usred njega. 1
48Nebo i zemlja i sve što je u njima pevaće nad Vavilonom, 2 jer će doći na nj sa severa zatirač, 2 govori Gospod. 1
49I kao što je Vavilon učinio da padnu pobijeni Izrailjevi, 2 tako će pasti u Vavilonu pobijeni sve zemlje. 1
50Koji utekoste od mača, idite, 2 ne stojte; 1 pominjite Gospoda izdaleka, 2 i Jerusalim neka vam je u srcu. 1
51Posramismo se, 2 što čusmo rug, 1 stid popade lice naše, 2 što tuđini uđoše u svetinju doma Gospodnjeg. 1
52Zato, gle, idu dani, 2 govori Gospod, 1 kad ću pohoditi rezane likove njegove, 2 i po svoj zemlji njegovoj ječaće ranjenici. 1
53Da se Vavilon i na nebo popne, 2 i na visini da utvrdi silu svoju, 1 doći će od mene na nj zatirači, 2 govori Gospod. 1
54Čuje se velika vika iz Vavilona, 2 i velik polom iz zemlje haldejske. 1
55Jer Gospod zatire Vavilon, 2 i ukida u njemu veliku vrevu; 1 i vali će njihovi bučati kao velika voda, 2 vika će se njihova razlegati. 1
56Jer dođe na nj, na Vavilon, zatirač, 2 junaci se njegovi zarobiše, 2 lukovi se njihovi potrše; 1 jer je Gospod Bog koji plaća, 2 doista će platiti. 1
57Opojiću knezove njegove i mudrace njegove, 2 vojvode njegove i vlastelje njegove 2 i junake njegove, 1 da će zaspati večnim snom 2 i neće se probuditi, 1 govori car, 2 kome je ime Gospod nad vojskama. 1
58Ovako veli Gospod nad vojskama: 1 Široki zidovi vavilonski sasvim će se raskopati, 2 i visoka vrata njegova ognjem će se spaliti, 1 te su ljudi uzalud radili, 2 i narodi se trudili za oganj.
59Reč što zapovedi prorok Jeremija Seraji sinu Nirije sina Masijinog, kad pođe od Sedekije, cara Judinog, u Vavilon četvrte godine carovanja njegovog; a Seraja beše glavni posteljnik.
60A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje htede doći na Vavilon, sve ove reči što su napisane za Vavilon.
61I reče Jeremija Seraji: Kad dođeš u Vavilon, tada gledaj i pročitaj sve ove reči;
62i reci: Gospode, Ti si govorio za ovo mesto da ćeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni čovek ni živinče, nego da je pustoš do veka.
63A kad pročitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat.
64I reci: Tako će potonuti Vavilon i neće se podignuti oda zla koje ću pustiti na nj, i oni će iznemoći. Dovde su reči Jeremijine.