Jeremiah 22
1Ovako govori Gospod: Siđi u dom cara Judinog, i reci onde ovu reč,
2i kaži: Slušaj reč Gospodnju, care Judin, koji sediš na prestolu Davidovom, ti i sluge tvoje i narod tvoj, koji ulazite na ova vrata.
3Ovako veli Gospod: Činite sud i pravdu, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovih, i ne činite krivo inostrancu ni siroti ni udovici, i ne činite im silu, i krv pravu ne prolivajte na ovom mestu.
4Jer ako doista uzradite ovo, ulaziće na vrata ovog doma carevi, koji sede mesto Davida na prestolu njegovom, na kolima i na konjima, oni i sluge njihove i narod njihov.
5Ako li ne poslušate ove reči, zaklinjem se sobom, veli Gospod, da ću opusteti taj dom.
6Jer ovako veli Gospod za dom cara Judinog: 1 Ti si mi Galad 2 i vrh livanski, 1 ali ću te obratiti u pustinju, 2 u gradove u kojima se ne živi. 1
7I spremiću na tebe zatirače, 2 svakog s oružjem, 1 i poseći će tvoje krasne kedre 2 i pobacati ih u oganj.
8I mnogi će narodi prolaziti mimo taj grad, i govoriće jedan drugom: Zašto učini ovo Gospod od tog grada velikog?
9I reći će: Jer ostaviše zavet Gospoda Boga svog, i klanjaše se drugim bogovima i služiše im. 1
10Ne plačite za mrtvim niti ga žalite; 2 nego plačite za onim koji odlazi, 1 jer se neće više vratiti 2 niti će videti svoje postojbine.
11Jer ovako govori Gospod o Salumu sinu Josije, cara Judinog, koji carovaše mesto Josije oca svog, koji otide iz ovog mesta: neće se više vratiti.
12Nego će umreti u mestu kuda ga odvedoše u ropstvo, i neće više videti ove zemlje. 1
13Teško onom koji gradi svoju kuću ne po pravdi, 2 i kleti svoje ne po pravici, 1 koji se služi bližnjim svojim nizašta 2 i platu za trud njegov ne daje mu; 1
14Koji govori: Sagradiću sebi veliku kuću 2 i prostrane kleti; 1 i razvaljuje sebi prozore, 2 i oblaže kedrom i maže crvenilom. 1
15Hoćeš li carovati kad se mešaš s kedrom? 2 Otac tvoj nije li jeo i pio? 1 Kad činjaše sud i pravdu, 2 tada mu beše dobro. 1
16Davaše pravicu siromahu i ubogome, 2 i beše mu dobro; 1 nije li to poznavati me? 2 Govori Gospod. 1
17Ali oči tvoje i srce tvoje idu samo za tvojim dobitkom 2 i da prolivaš krv pravu 2 i da činiš nasilje i krivdu.
18Zato ovako veli Gospod za Joakima sina Josije cara Judinog: 1 Neće naricati za njim: 2 Jaoh brate moj! Ili: Jaoh sestro! 1 Neće naricati za njim: 2 Jaoh gospodaru! Ili: Jaoh slavo njegova! 1
19Pogrebom magarećim pogrepšće se, 2 izvući će se i baciće se iza vrata jerusalimskih. 1
20Iziđi na Livan i viči, 2 i na Vasanu pusti glas svoj, 1 i viči preko brodova, 2 jer se satrše svi koji te ljube. 1
21Govorih ti u sreći tvojoj, 2 a ti reče: Neću da slušam; 1 to je put tvoj od detinjstva tvog 2 da ne slušaš glas moj. 1
22Sve će pastire tvoje odneti vetar, 2 i koji te ljubi otići će u ropstvo; 1 tada ćeš se posramiti i postideti 2 za svu zloću svoju. 1
23Ti sediš na Livanu, 2 gnezdo viješ na kedrima, 1 kako ćeš biti ljupka, 2 kad ti dođu muke i bolovi kao porodilji!
24Kako sam ja živ, veli Gospod, da bi Honija sin Joakima cara Judinog bio prsten pečatni na desnoj ruci mojoj, i odande ću te otrgnuti.
25I daću te u ruke onima koji traže dušu tvoju, i u ruke onima kojih se bojiš, u ruke Navuhodonosoru caru vavilonskom i u ruke Haldejcima.
26I baciću tebe i mater tvoju koja te je rodila u zemlju tuđu, gde se niste rodili, i onde ćete pomreti.
27A u zemlju u koju ćete želeti da se vratite, nećete se vratiti u nju. 1
28Je li taj čovek Honija ništav idol izlomljen? 2 Je li sud u kome nema miline? 1 Zašto biše isterani, on i seme njegovo, 2 i bačeni u zemlju, koje ne poznaju? 1
29O zemljo, zemljo, zemljo! 2 Čuj reč Gospodnju. 1
30Ovako veli Gospod: 1 Zapišite da će taj čovek biti bez dece 2 i da neće biti srećan do svog veka; 1 i niko neće biti srećan od semena njegovog, 2 koji bi sedeo na prestolu Davidovom 2 i još vladao Judom.