Jeremiah 5
1Prođite po ulicama jerusalimskim, 2 i vidite sada i razberite i potražite po ulicama njegovim, 1 hoćete li naći čoveka, ima li ko da čini što je pravo i da traži istinu, 2 pa ću oprostiti. 1
2Ako i govore: Tako da je živ Gospod! 2 Opet se krivo kunu. 1
3Gospode! Ne gledaju li oči Tvoje na istinu! 1 Biješ ih, ali ih ne boli; 2 satireš ih, ali neće da prime nauke, 1 tvrđe im je lice od kamena, neće da se obrate. 1
4I ja rekoh: Siromasi su, 2 ludo rade, jer ne znaju put Gospodnji, zakon Boga svog. 1
5Idem k vlasteljima, i njima ću govoriti, 2 jer oni znaju put Gospodnji, zakon Boga svog; 1 ali i oni izlomiše jaram, pokidaše sveze. 1
6Za to će ih pobiti lav iz šume, 2 vuk će ih večernji potrti, 2 ris će vrebati kod gradova njihovih, 1 ko god iziđe iz njih biće rastrgnut, 2 jer je mnogo greha njihovih 2 i silni su odmeti njihovi. 1
7Kako ću ti oprostiti to? 2 Sinovi tvoji ostaviše mene, 2 i kunu se onima koji nisu bogovi. 1 Kako ih nasitih, stadoše činiti preljubu, 2 i u kuću kurvinu stiču se gomilom. 1
8Jutrom su kad ustaju kao tovni konji, 2 svaki rže za ženom bližnjeg svog. 1
9Za to li neću pohoditi? Veli Gospod, 2 i duša moja neće li se osvetiti takvom narodu? 1
10Izađite mu na zidove i razvalite, 2 ali nemojte sasvim zatrti, 1 skinite mu prevornice, 2 jer nisu Gospodnje. 1
11Jer me sasvim izneveri dom Izrailjev i dom Judin, 2 veli Gospod. 1
12Udariše u bah Gospodu i rekoše: 2 Nije tako, neće nas zlo zadesiti, 2 i nećemo videti mača ni gladi. 1
13A ti proroci otići će u vetar, 2 i reči nema u njima, 2 njima će biti tako. 1
14Zato ovako veli Gospod Gospod nad vojskama: 1 Kad tako govorite, 2 evo ja ću učiniti da reči moje u ustima tvojim budu kao oganj, 2 a ovaj narod drva, te će ih spaliti. 1
15Gle, ja ću dovesti na vas narod iz daleka, dome Izrailjev, veli Gospod, 2 narod jak, narod star, narod kome jezika nećeš znati niti ćeš razumeti šta govori; 1
16Kome je tul kao grob otvoren, 2 svi su jaki. 1
17I poješće letinu tvoju i hleb tvoj, 2 što sinovi tvoji i kćeri tvoje hteše jesti, 1 poješće ovce tvoje i goveda tvoja, 2 poješće vinovu lozu tvoju i smokve tvoje, 1 i mačem će zatrti tvrde gradove tvoje u koje se uzdaš.
18Ali ni tada, veli Gospod, neću vas sasvim zatrti.
19Jer kad kažete: Zašto nam čini Gospod Bog naš sve ovo? Tada im reci: Kako ostaviste mene i služiste tuđim bogovima u zemlji svojoj, tako ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša. 1
20Javite ovo u domu Jakovljevom, i oglasite u Judi, 2 govoreći: 1
21Čujte ovo, ludi i bezumni narode, 2 koji imate oči, a ne vidite, 2 koji imate uši, a ne čujete. 1
22Mene li se nećete bojati? 2 Veli Gospod; 1 od mene li nećete drhtati? 2 Koji postavih pesak moru za među večnom naredbom, 2 i neće preći preko nje; 1 ako mu i ustaju vali, neće nadjačati, 2 ako i buče, neće je preći. 1
23Ali je u naroda ovog srce uporno i nepokorno; 2 odstupiše i otidoše. 1
24Niti rekoše u srcu svom: 2 Bojmo se Gospoda Boga svog, 1 koji nam daje dažd rani i pozni na vreme, 2 i čuva nam nedelje određene za žetvu. 1
25Bezakonja vaša odvraćaju to, 2 i gresi vaši odbijaju dobro od vas. 1
26Jer se nalaze u narodu mom bezbožnici, 2 koji vrebaju kao ptičari kad se pritaje, 2 meću zamke da hvataju ljude. 1
27Kao krletka puna ptica tako su kuće njihove pune prevare; 2 zato postaše veliki i obogatiše. 1
28Ugojiše se, sjaju se, 2 mimoilaze zlo, 1 ne čine pravde ni siročetu, i opet im je dobro, 2 i ne daju pravice ubogima. 1
29Zato li neću pohoditi? Veli Gospod, 2 i duša moja neće li se osvetiti takvom narodu? 1
30Čudo i strahota biva u zemlji. 1
31Proroci prorokuju lažno, 2 i sveštenici gospoduju preko njih, 1 i narodu je mom to milo. 2 A šta ćete raditi na posledak?