Psalms 10
1Zašto, Gospode, stojiš daleko, 2 kriješ se kad je nevolja? 1
2S oholosti bezbožnikove muči se ubogi; 2 hvataju se ubogi prevarom koju izmišljaju bezbožnici. 1
3Jer se bezbožnik diči željom duše svoje, 2 grabljivca pohvaljuje. 1
4Bezbožnik u obesti svojoj ne mari za Gospoda: 2 „On ne vidi”. 2 Nema Boga u mislima njegovim. 1
5Svagda su putevi njegovi krivi; 2 za sudove Tvoje ne zna; 2 na neprijatelje svoje neće ni da gleda. 1
6U srcu svom kaže: Neću posrnuti; 2 zlo neće doći nikad. 1
7Usta su mu puna nevaljalih reči, prevare i uvrede, 2 pod jezikom je njegovim muka i pogibao. 1
8Sedi u zasedi iza kuće; 2 u potaji ubija pravoga; 2 oči njegove vrebaju ubogoga. 1
9Sedi u potaji kao lav u pećini; 2 sedi u zasedi da uhvati ubogoga; 2 hvata ubogoga uvukavši ga u mrežu svoju. 1
10Pritaji se, prilegne, 2 i ubogi padaju u jake nokte njegove. 1
11Kaže u srcu svom: 2 „Bog je zaboravio, okrenuo je lice svoje, neće videti nikad.” 1
12Ustani Gospode! 2 Digni ruku svoju, 2 ne zaboravi nevoljnih. 1
13Zašto bezbožnik da ne mari za Boga 2 govoreći u srcu svom da Ti nećeš videti? 1
14Ti vidiš; 2 jer gledaš uvrede i muke 2 i pišeš ih na ruci. 1 Tebi predaje sebe ubogi; 2 siroti Ti si pomoćnik. 1
15Satri mišicu bezbožnom i zlom, 2 da se traži i ne nađe bezbožnost njegova. 1
16Gospod je car svagda, doveka, 2 nestaće neznabožaca sa zemlje njegove. 1
17Gospode! Ti čuješ želje ništih; 2 utvrdi srce njihovo; 2 otvori uho svoje, 1
18Da daš sud siroti i nevoljniku, 2 da prestanu goniti čoveka sa zemlje.