Psalms 139
1Gospode! Ti me kušaš i znaš. 2
2Ti znaš kad sedam i kad ustanem; 2 Ti znaš pomisli moje izdaleka; 1
3Kad hodim i kad se odmaram, Ti si oko mene, 2 i sve puteve moje vidiš. 1
4Još nema reči na jeziku mom, 2 a Ti, Gospode, gle, već sve znaš. 1
5Sastrag i spred Ti si me zaklonio, 2 i stavio na me ruku svoju. 1
6Čudno je za me znanje Tvoje, 2 visoko, ne mogu da ga dokučim. 1
7Kuda bih otišao od duha Tvog, 2 i od lica Tvog kuda bih pobegao? 1
8Da izađem na nebo, Ti si onde. 2 Da siđem u pakao, onde si. 1
9Da se dignem na krilima od zore, 2 i preselim se na kraj mora: 1
10I onde će me ruka Tvoja voditi, 2 i držati me desnica Tvoja. 1
11Da kažem: Da ako me mrak sakrije; 2 ali je i noć kao videlo oko mene. 1
12Ni mrak neće zamračiti od Tebe, 2 i noć je svetla kao dan: 2 mrak je kao videlo. 1
13Jer si Ti stvorio šta je u meni, 2 sastavio si me u utrobi matere moje. 1
14Hvalim Te, što sam divno sazdan. 2 Divna su dela Tvoja, 2 i duša moja to zna dobro. 1
15Nijedna se kost moja nije sakrila od Tebe, 2 ako i jesam sazdan tajno, 2 otkan u dubini zemaljskoj. 1
16Zametak moj videše oči Tvoje, 2 u knjizi je Tvojoj sve to zapisano, 1 i dani zabeleženi, 2 kad ih još nije bilo nijednog. 1
17Kako su mi nedokučive pomisli Tvoje, Bože! 2 Kako im je velik broj! 1
18Da ih brojim, više ih je nego peska. 2 Kad se probudim, još sam s Tobom. 1
19Da hoćeš, Bože, ubiti bezbožnika! 2 Krvopije, idite od mene. 1
20Oni govore ružno na Tebe; 2 uzimaju ime Tvoje uzalud neprijatelji Tvoji. 1
21Zar da ne mrzim na one, koji na Te mrze, Gospode, 2 i da se ne gadim na one koji ustaju na Tebe? 1
22Punom mrzošću mrzim na njih; 2 neprijatelji su mi. 1
23Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, 2 ispitaj me, i poznaj pomisli moje. 1
24I vidi jesam li na zlom putu, 2 i vodi me na put večni.