Psalms 9
1Hvalim Te, Gospode, iz svega srca svog, 2 kazujem sva čudesa Tvoja. 1
2Radujem se i veselim se o Tebi, 2 pevam imenu Tvom, Višnji! 1
3Neprijatelji se moji vratiše natrag, 2 spotakoše se i nesta ih ispred lica Tvog; 1
4Jer si svršio sud moj i odbranio me; 2 seo si na presto, sudija pravedni. 1
5Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, 2 ime si im zatro doveka, za svagda. 1
6Neprijatelju nesta mačeva sasvim; 2 gradove Ti si razvalio; 2 pogibe spomen njihov. 1
7Ali Gospod uvek živi; 2 spremio je za sud presto svoj. 1
8On će suditi vasionom svetu po pravdi, 2 usudiće narodima pravo. 1
9Gospod je utočište ubogome, 2 utočište u nevolji. 1
10U Tebe se uzdaju koji znaju ime Tvoje, 2 jer ne ostavljaš onih koji Te traže, Gospode! 1
11Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; 2 kazujte narodu dela Njegova; 1
12Jer On osvećuje krv, pamti je; 2 ne zaboravlja jauk nevoljnih. 1
13Smiluj se na me, Gospode; 2 pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, 2 Ti, koji me podižeš od vrata smrtnih, 1
14Da bih kazivao sve hvale Tvoje na vratima kćeri Sionove, 2 i slavio spasenje Tvoje. 1
15Popadoše narodi u jamu, koju su iskopali; 2 u zamku, koju su sami namestili, uhvati se noga njihova. 1
16Poznaše Gospoda; 2 On je sudio; 1 u dela ruku svojih zaplete se bezbožnik. 1
17Vratiće se u pakao bezbožnici, 2 svi narodi koji zaboravljaju Boga; 1
18Jer neće svagda biti zaboravljen ubogi, 2 i nada nevoljnicima neće nikad poginuti. 1
19Ustani, Gospode, da se ne posili čovek, 2 i da prime narodi sud pred Tobom. 1
20Pusti, Gospode, strah na njih; 2 neka poznaju narodi da su ljudi.