Psalms 89
1Milosti ću Gospodnje pevati uvek, 2 od kolena na koleno javljaću istinu Tvoju ustima svojim. 1
2Jer znam da je zavavek osnovana milost, 2 i na nebesima da si utvrdio istinu svoju, rekavši: 1
3„Učinih zavet s izbranim svojim, 2 zakleh se Davidu, sluzi svom: 1
4Doveka ću utvrđivati seme tvoje 2 i presto tvoj uređivati od kolena do kolena.” 1
5Nebo kazuje čudesa Tvoja, Gospode, 2 i istinu Tvoju sabor svetih. 1
6Jer ko je nad oblacima ravan Gospodu? 2 Ko će se izjednačiti s Gospodom među sinovima Božijim? 1
7Bogu se valja klanjati na saboru svetih, 2 strašniji je od svih koji su oko Njega. 1
8Gospode, Bože nad vojskama! 2 Ko je silan kao Ti, Bože? 2 I istina je Tvoja oko Tebe. 1
9Ti vladaš nad silom morskom; 2 kad podigne vale svoje, Ti ih ukroćavaš. 1
10Ti si oborio oholi Misir kao ranjenika, 2 krepkom mišicom svojom rasejao si neprijatelje svoje. 1
11Tvoje je nebo i Tvoja je zemlja; 2 Ti si sazdao vasiljenu i šta je god u njoj. 1
12Sever i jug Ti si stvorio, 2 Tavor i Ermon o Tvom se imenu raduje. 1
13Tvoja je mišica krepka, 2 silna je ruka Tvoja, 2 i visoka desnica Tvoja. 1
14Blagost je i pravda podnožje prestolu Tvom, 2 milost i istina ide pred licem Tvojim. 1
15Blago narodu koji zna trubnu poklič! 2 Gospode! U svetlosti lica Tvog oni hode; 1
16Imenom se Tvojim raduju sav dan, 2 i pravdom Tvojom uzvišuju se. 1
17Jer si Ti krasota sile njihove, 2 i po milosti Tvojoj uzvišuje se rog naš. 1
18Jer je od Gospoda odbrana naša, 2 i od Svetog Izrailjevog car naš. 1
19Tada si govorio u utvari vernima svojim, i rekao: 2 „Poslah pomoć junaku, 2 uzvisih izbranog svog iz naroda. 1
20Nađoh Davida, slugu svog, 2 svetim uljem svojim pomazah ga. 1
21Ruka će moja biti jednako s njim, 2 i mišica moja krepiće ga. 1
22Neće ga neprijatelj nadvladati, 2 i sin bezakonja neće mu dosaditi. 1
23Potrću pred licem njegovim neprijatelje njegove, 2 i nenavidnike njegove poraziću. 1
24Istina je moja i milost moja s njim; 2 i u moje ime uzvisiće se rog njegov. 1
25Pružiću na more ruku njegovu, 2 i na reke desnicu njegovu. 1
26On će me zvati: 2 Ti si Otac moj, Bog moj i grad spasenja mog. 1
27I ja ću ga učiniti prvencem, 2 višim od careva zemaljskih. 1
28Doveka ću mu hraniti milost svoju, 2 i zavet je moj s njim veran. 1
29Produžiću seme njegovo doveka, 2 i presto njegov kao dane nebeske. 1
30Ako sinovi njegovi ostave zakon moj, 2 i ne uzidu u zapovestima mojim; 1
31Ako pogaze uredbe moje, 2 i zapovesti moje ne sačuvaju, 1
32Onda ću ih pokarati prutom za nepokornost, 2 i ranama za bezakonje njihovo; 1
33Ali milosti svoje neću uzeti od njega, 2 niti ću prevrnuti istinom svojom; 1
34Neću pogaziti zavet svoj, 2 i šta je izašlo iz usta mojih neću poreći. 1
35Jednom se zakleh svetošću svojom; 2 zar da slažem Davidu? 1
36Seme će njegovo trajati doveka, 2 i presto njegov kao sunce preda mnom; 1
37On će stajati uvek kao mesec 2 i verni svedok u oblacima.” 1
38A sad si odbacio i zanemario, 2 razgnevio si se na pomazanika svog; 1
39Zanemario si zavet sa slugom svojim, 2 bacio si na zemlju venac njegov. 1
40Razvalio si sve ograde njegove, 2 gradove njegove obratio si u zidine. 1
41Plene ga svi koji prolaze onuda, 2 posta podsmeh u suseda svojih. 1
42Uzvisio si desnicu neprijatelja njegovih, 2 obradovao si sve protivnike njegove. 1
43Zavratio si oštrice mača njegovog, 2 i nisi ga ukrepio u boju; 1
44Uzeo si mu svetlost, 2 i presto njegov oborio si na zemlju; 1
45Skratio si dane mladosti njegove 2 i obukao ga u sramotu. 1
46Dokle ćeš se, Gospode, jednako odvraćati, 2 dokle će kao oganj plamteti gnev Tvoj? 1
47Opomeni se kakav je vek moj, 2 kako si ni na šta stvorio sve sinove Adamove? 1
48Koji je čovek živeo i nije smrti video, 2 i izbavio dušu svoju iz ruku paklenih? 1
49Gde su pređašnje milosti Tvoje, Gospode? 2 Kleo si se Davidu istinom svojom. 1
50Opomeni se, Gospode, prekora slugu svojih, 2 koji nosim u nedrima svojim od svih silnih naroda, 1
51Kojim kore neprijatelji Tvoji, Gospode, 2 kojim kore trag pomazanika Tvog. 1
52Blagosloven Gospod uvek! 2 Amin, amin.