Psalms 106
1Hvalite Gospoda, 2 jer je dobar, 1 jer je doveka milost Njegova. 1
2Ko će iskazati silu Gospodnju? 2 Ispričati svu slavu Njegovu? 1
3Blago onima koji drže istinu 2 i tvore pravo svagda! 1
4Opomeni me se, Gospode, 2 po svojoj milosti k narodu svom; 1 pohodi me pomoću svojom, 1
5Da bih video u dobru izabrane Tvoje, 1 veselio se u veselju naroda Tvog, 2 hvalio se zajedno s nasledstvom Tvojim. 1
6Zgrešismo s ocima svojim, 2 postasmo krivci, bezakonici. 1
7Oci naši u Misiru ne razumeše čudesa Tvojih, 2 ne opominjaše se velikih milosti Tvojih, 2 i vikaše kraj mora, kraj Crvenog Mora. 1
8Ali im On pomože imena svog radi, 2 da bi pokazao silu svoju. 1
9Zapreti Crvenom Moru, i presahnu; 2 i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje; 1
10I sačuva ih od ruke nenavidnikove, 2 i izbavi ih iz ruke neprijateljeve. 1
11Pokri voda neprijatelje njihove, 2 nijedan od njih ne osta. 1
12Tada verovaše rečima Njegovim, 2 i pevaše Mu hvalu. 1
13Ali brzo zaboraviše dela Njegova, 2 i ne počekaše volje Njegove. 1
14Polakomiše se u pustinji, 2 i stadoše kušati Boga u zemlji gde se ne živi. 1
15On ispuni molbu njihovu, 2 ali posla pogibao na dušu njihovu. 1
16Pozavideše Mojsiju 2 i Aronu, kog beše Gospod osvetio. 1
17Rasede se zemlja, 2 i proždre Datana i zatrpa četu Avironovu. 1
18I spali oganj četu njihovu, 2 i plamen sažeže bezbožnike. 1
19Načiniše tele kod Horiva, 2 i klanjahu se kipu. 1
20Menjahu slavu svoju 2 na priliku vola, koji jede travu. 1
21Zaboraviše Boga, Spasitelja svog, 2 koji je učinio velika dela u Misiru, 1
22Divna u zemlji Hamovoj, 2 strašna na Crvenom Moru. 1
23I htede ih istrebiti, 2 da Mojsije izabranik Njegov ne stade kao u raselini pred Njim, 1 i ne odvrati jarost Njegovu 2 da ih ne istrebi. 1
24Posle ne mariše za zemlju željenu, 2 ne verovaše reči Njegovoj. 1
25Pobuniše se u šatorima svojim, 2 ne slušaše glas Gospodnji. 1
26I On podiže ruku svoju na njih, 2 da ih pobije u pustinji, 1
27Da pobije pleme njihovo među narodima, 2 i raseje ih po zemljama. 1
28I pristaše za Velfegorom, 2 i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima. 1
29I rasrdiše Boga delima svojim, 2 i udari u njih pogibao. 1
30I ustade Fines, i umilostivi, 2 i prestade pogibao. 1
31I to mu se primi u pravdu, 2 od kolena do kolena doveka. 1
32I razgneviše Boga na vodi Merivi, 2 i Mojsije postrada njih radi; 1
33Jer dotužiše duhu njegovom, 2 i pogreši ustima svojim. 1
34Ne istrebiše narode, 2 za koje im je Gospod rekao; 1
35Nego se pomešaše s neznabošcima, 2 i naučiše dela njihova. 1
36Stadoše služiti idolima njihovim, 2 i oni im biše zamka. 1
37Sinove svoje i kćeri svoje prinosiše na žrtvu đavolima. 1
38Prolivaše krv pravu; 2 krv sinova svojih i kćeri svojih, 2 koje prinošahu na žrtvu idolima hananskim, 1 i oskvrni se zemlja krvnim delima. 1
39Oskvrniše sebe delima svojim, 2 i činiše preljubu postupanjem svojim. 1
40I planu gnev Gospodnji na narod Njegov, 2 i omrznu Mu deo Njegov. 1
41I predade ih u ruke neznabožačke, 2 i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima. 1
42Dosađivaše im neprijatelji njihovi, 2 i oni biše pokoreni pod vlast njihovu. 1
43Mnogo ih je puta izbavljao, 2 ali Ga oni srdiše namerama svojim, 2 i biše poništeni za bezakonje svoje. 1
44Ali On pogleda na nevolju njihovu, 2 čuvši tužnjavu njihovu, 1
45I opomenu se zaveta svog s njima, 2 i pokaja se po velikoj milosti svojoj; 1
46I učini, te ih stadoše žaliti 2 svi koji ih behu zarobili. 1
47Spasi nas, Gospode Bože naš, 2 i pokupi nas iz neznabožaca, 1 da slavimo sveto ime Tvoje, 2 da se hvalimo Tvojom slavom! 1
48Blagosloven Gospod Bog Izrailjev 2 od veka i doveka! 1 I sav narod neka kaže: 2 Amin! Aliluja!