Psalms 144
1Blagosloven Gospod, grad moj, 2 koji uči ruke moje boju, prste moje ratu, 1
2Dobrotvor moj i ograda moja, 2 utočište moje i Izbavitelj moj, 1 Štit moj, Onaj u koga se uzdam, 2 koji mi pokorava narod moj. 1
3Gospode! Šta je čovek, te znaš za nj, 2 i sin smrtnoga, te ga paziš? 1
4Čovek je kao ništa; 2 dani su njegovi kao sen, koji prolazi. 1
5Gospode! Savij nebesa svoja, i siđi; 2 dotakni se gora, i zadimiće se. 1
6Sevni munjom, i razagnaj ih; 2 pusti strele svoje, i raspi ih. 1
7Pruži ruku svoju s visine, izbavi me 2 i izvadi me iz vode velike, 2 iz ruku tuđinaca, 1
8Kojih usta govore ništavne stvari, 2 i kojih je desnica desnica lažna. 1
9Bože! Pesmu novu pevaću Ti, 2 u psaltir od deset žica udaraću Tebi, 1
10Koji daješ spasenje carevima, 2 i Davida slugu svog izbavljaš od ljutog mača. 1
11Izbavi me i otmi me iz ruke tuđinaca, 2 kojih usta govore ništavne stvari, 2 i kojih je desnica desnica lažna. 1
12Sinovi naši neka budu kao bilje, 2 koje veselo odraste u mladosti; 1 kćeri naše kao stupovi 2 prekrasno izrađeni u dvoru; 1
13Žitnice naše pune, 2 obilne svakim žitom; 1 ovce naše nek se množe na hiljade i na sto hiljada 2 po stanovima našim. 1
14Volovi naši neka budu tovni; 2 neka ne budu napadanja, ni bežanja, 2 ni tužnjave po ulicama našim. 1
15Blago narodu, u kog je sve ovako! 2 Blago narodu, u kog je Gospod Bog!