Psalms 104
1Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! 2 Gospode, Bože moj, velik si veoma, 2 obukao si se u veličanstvo i krasotu. 1
2Obukao si svetlost kao haljinu, 2 razapeo nebo kao šator; 1
3Vodom si pokrio dvorove svoje, 2 oblake načinio si da su Ti kola, 2 ideš ne krilima vetrenim. 1
4Činiš vetrove da su Ti anđeli, 2 plamen ognjeni da su Ti sluge. 1
5Utvrdio si zemlju na temeljima njenim, 2 da se ne pomesti na vek veka. 1
6Bezdanom kao haljinom odenuo si je; 2 na gorama stoje vode. 1
7Od pretnje Tvoje beže, 2 od gromovnog glasa Tvog teku. 1
8Izlaze na gore i silaze u doline, 2 na mesto koje si im utvrdio. 1
9Postavio si među, preko koje ne prelaze, 2 i ne vraćaju se da pokriju zemlju. 1
10Izveo si izvore po dolinama, 2 između gora teku vode. 1
11Napajaju sve zveri poljske; 2 divlji magarci gase žeđ svoju. 1
12Na njima ptice nebeske žive; 2 kroz grane razleže se glas njihov. 1
13Napajaš gore s visina svojih, 2 plodovima dela Tvojih siti se zemlja. 1
14Daješ te raste trava stoci, 2 i zelen na korist čoveku, 2 da bi izvadio hleb iz zemlje. 1
15I vino veseli srce čoveku, 2 i lice se svetli od ulja, 2 i hleb srce čoveku krepi. 1
16Site se drveta Božija, 2 kedri livanski, koje si posadio. 1
17Na njima ptice viju gnezda; 2 stanak je rodin na jelama. 1
18Gore visoke divokozama, 2 kamen je utočište zečevima. 1
19Stvorio se mesec da pokazuje vremena, 2 sunce poznaje zapad svoj. 1
20Stereš tamu, i biva noć, 2 po kojoj izlazi sve zverje šumsko; 1
21Lavovi riču za plenom, 2 i traže od Boga hrane sebi. 1
22Sunce grane, 2 i oni se sakrivaju i ležu u lože svoje. 1
23Izlazi čovek na posao svoj, 2 i na rad svoj do večera. 1
24Kako je mnogo dela Tvojih, Gospode! 2 Sve si premudro stvorio; 2 puna je zemlja blaga Tvog. 1
25Gle, more veliko i široko, 2 tu gmižu bez broja, životinja mala i velika; 1
26Tu lađe plove, 2 krokodil, kog si stvorio da se igra po njemu. 1
27Sve Tebe čeka, 2 da im daješ piću na vreme. 1
28Daješ im, primaju; 2 otvoriš ruku svoju, site se dobra. 1
29Odvratiš lice svoje, žaloste se; 2 uzmeš im duh, ginu, 2 i u prah svoj vraćaju se. 1
30Pošalješ duh svoj, postaju, 2 i ponavljaš lice zemlji. 1
31Slava Gospodu uvek; 2 nek se veseli Gospod za dela svoja! 1
32On pogleda na zemlju, i ona se trese; 2 dotakne se gora, i dime se. 1
33Pevaću Gospodu za života svog; 2 hvaliću Boga svog dok sam god. 1
34Neka Mu bude mila beseda moja! 2 Veseliću se o Gospodu. 1
35Neka nestane grešnika sa zemlje, 2 i bezbožnika neka ne bude više! 1 Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda! 2 Aliluja!