Psalms 44
1Bože, svojim ušima slušasmo, 2 oci nam naši pripovedaše 2 delo koje si učinio u njihovo vreme, u staro vreme. 1
2Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; 2 iskorenio si plemena, a njih namnožio. 1
3Jer ne zadobiše zemlje svojim mačem, 2 niti im mišica njihova pomože, 1 nego Tvoja desnica i Tvoja mišica, 2 i svetlost lica Tvog, 2 jer Ti behu omileli. 1
4Bože, care moj, Ti si onaj isti, 2 pošlji pomoć Jakovu! 1
5S Tobom ćemo izbosti neprijatelje svoje, 2 i s imenom Tvojim izgazićemo one koji ustaju na nas. 1
6Jer se ne uzdam u luk svoj, 2 niti će mi mač moj pomoći. 1
7Nego ćeš nas Ti izbaviti od neprijatelja naših, 2 i nenavidnike naše posramićeš. 1
8Bogom ćemo se hvaliti svaki dan, 2 i ime Tvoje slavićemo doveka. 1
9Ali sad si nas povrgao i posramio, 2 i ne ideš s vojskom našom. 1
10Obraćaš nas te bežimo ispred neprijatelja, 2 i neprijatelji nas naši haraju. 1
11Dao si nas kao ovce da nas jedu, 2 i po narodima rasejao si nas. 1
12U bescenje si prodao narod svoj, 2 i nisi mu podigao cene. 1
13Dao si nas na podsmeh susedima našim, 2 da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas. 1
14Načinio si od nas priču u naroda, 2 gledajući nas mašu glavom tuđinci. 1
15Svaki je dan sramota moja preda mnom, 2 i stid je popao lice moje. 1
16Od reči podsmevačevih i rugačevih, 2 i od pogleda neprijateljevih i osvetljivčevih. 1
17Sve ovo snađe nas; 2 ali ne zaboravismo Tebe, 2 niti prestupismo zavet Tvoj. 1
18Ne odstupi natrag srce naše, 2 i stope naše ne zađoše s puta Tvog. 1
19Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, 2 i pokrivao nas senom smrtnim, 1
20Onda da bejasmo zaboravili ime Boga svog 2 i podigli ruke svoje k Bogu tuđem, 1
21Ne bi li Bog iznašao to? 2 Jer On zna tajne u srcu. 1
22A ubijaju nas za Tebe svaki dan; 2 s nama postupaju kao s ovcama klanicama. 1
23Ustani, što spavaš, Gospode! 2 Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda. 1
24Zašto kriješ lice svoje? 2 Zaboravljaš nevolju i muku našu? 1
25Duša naša pade u prah, 2 telo je naše bačeno na zemlju. 1
26Ustani, pomoći naša, 2 i izbavi nas radi milosti svoje.